Centralna jedinica
1. Kapacitet memorije
Najmanja količina informacije koju neka memorija može pohraniti je bit (eng. binary digit). 1 bit je količina memorije potrebna za pamćenje jedne binarne znamenke (0
ili 1). Računala
rade s pomoću električne energije pa je i mogućnost pamćenja
podatka vezana za električni signal koji matematički predočavamo
binarnim brojevnim sustavom, brojevima 0 i 1.
Računalo pamti podatke pomoću osnovnih elektroničkih sklopova koji se nazivaju bistabili. Bistabil pamti 1 bit (1 b).
Bistabil je uređaji s dvama stabilnim stanjima:
- stanje nižeg napona je znamenka 0 (oko 0 V),
- stanje povišenog napona je znamenka 1 (5 V)
Registar je skup povezanih bistabila. Broj bistabila u registru određuje duljinu registara (2, 4, 8, 16, 32, 64).
O duljini registra ovisi broj bitova koje procesor može obraditi u jednom koraku (danas 64). Elektronička memorija je niz registara jednake duljine.
Prva veća mjerna jedinica od bita je 1 bajt i vrijedi da je 8
bitova = 1 bajt (8 b = 1 B)
Do sada je bilo uobičajeno veće mjerne jedinice označavati sa:
- 1 bajt (1 B) = 8 bita (8 b)
- 1 kB (kilobajt) = 1024 B
- 1 MB (megabajt) = 1024 kB = 10242 B
- 1 GB (gigabajt) = 1024 MB = 10243 B
- 1 TB (terabajt) = 1024 GB = 10244 B
- 1 PB (petabajt) = 1024 TB = 10245 B
- 1 EB (eksabajt) = 1024 PB = 10246 B
Zbog konflikta sa SI standardom, po kojem kilo znači 1000, međunarodna elektrotehnička komisija (International Electrotechnical Commission, IEC) osmislila je jedinicu kibibyte. 1 kiB = 1024 B. Ta je jedinica osmišljena s ciljem da zamijeni dotadašnji standard po kojem je 1KB=1024B. 1998. godine ova jedinica prihvaćena je od svih glavnih organizacija standardizacije, međutim, još uvijek se koriste oba standarda zapisivanja kapaciteta memorije.