Vanjske memorije

1.1. Magnetske memorije

Pohrana podataka na magnetske medije temelji se na magnetiziranju pojedinog dijela medija. Najpoznatija magnetska memorija danas je tvrdi disk (engl. hard disc).  Osnovne karakteristike tvrdog diska su kapacitet i brzina pristupa podacima (milisekunda) odnosno brzina prijenosa podataka (MB/s).

   Unutrašnjost hard diska

Hard disk izvana

Smješten je u kućištu računala, u hermetički zatvorenoj kutiji, a na njemu se nalaze svi programi i podatci koje čuvamo na računalu. Kapacitet tvrdog diska mjeri se u stotinama gigabajta ili u terabajtima. Priključen je na posebne utore na matičnoj ploči (IDE, SATA).

Hard diske sse sastoji od jedne ili više ploča (najčešće aluminij ili mješavina keramike i stakla). Ploče su premazane tankim slojem magnetskoga materijala. One se okreću velikom brzinom (npr. 7200 o/min - round per minute, RPM), a magnetske glave za čitanje i pisanje lebde u prostoru neposredno uz ploču.

Podatci se na ploče tvrdog diska zapisuju u nizu koncentričnih krugova – staza. Svaka staza podijeljena je na sektore. Svi sektori imaju svoj redni broj i istog su kapaciteta. Sektor je osnovna jedinica čitanja/
pisanja na tvrdom disku. Sve staze na svim pločama koje su jednako udaljene od središta rotacije zovemo cilindar

Pojam koji se često veže za magnetske diskove jest formatiranje. Formatiranjem se stvaraju staze i sektori na disku, čime se on priprema za rad.

Tvrdi disk računala

  čitalo magnetne kartice