Varijable, konstante, operatori

2. Podaci u programu

Cilj programiranja nije izrada programa koji rade s nepromjenjivim podatcima, kao što je to učinjeno u prethodnim primjerima. Pisanje programa je dugotrajan i težak proces i nema smisla ako se program ne može primijeniti na različitim ulaznim podatcima. Da bi programi bili općeniti, potrebno je omogućiti korisniku da sam upisuje podatke koji su mu potrebni za obradu. Prije obrade funkcije za učitavanje, potrebno je reći nešto o podatcima.
Podatke u programu dijelimo na:

•  varijable ‒ podatci čije se vrijednosti tijekom izvođenja programa mijenjaju i
•  konstante ‒ podatci čije se vrijednosti ne mogu mijenjati.

Da bismo u programu upotrebljavali varijable i konstante, moramo ih razlikovati. Dakle, moramo im dodijeliti imena.

Identifikatori
Varijablama, konstantama i funkcijama dodjeljujemo imena koja se nazivaju identifikatori. Oni se sastoje od niza alfanumeričkih znakova (znamenke i slova engleske abecede), od kojih prvi znak mora biti slovo ili donja crta (_). Identifikatori ne smiju biti ključne riječi programskog jezika C.
Programski jezik C razlikuje velika i mala slova!

Ključne riječi
Ključne riječi su identifikatori koji imaju točno određeno značenje. One zajedno sa sintaksom programskog jezika određuju što se i na koji način u određenom programskom jeziku može učiniti. Ključnih riječi u C-u ima malo (32 ključne riječi određene standardom ANSI C, koje čine jezgru jezika i dovoljne su za rješavanje svih problema) i pišu se malim slovima.
To su:
auto, break, case, char, const, continue, default, do, double, else, enum, extern, float, for, goto, if, int, long, register, return, short, signed, sizeof, static, struct, switch, typedef, union, unsigned, void, volatile, while.