Uvod u Python
| Sjedište: | CARNET - Arhiva 2021 Loomen |
| E-kolegij: | Informatika 3 PMG - Gimnazija Đakovo |
| Knjiga: | Uvod u Python |
| Otisnuo/la: | Gost (anonimni korisnik) |
| Datum: | petak, 22. studenoga 2024., 18:31 |
1. Malo o Pythonu
Programski jezik Python razvijen je 1989. godine s ciljem poučavanja proceduralnog i objektno orijentiranog programiranja. Pokazao se kao odličan alat za ovladavanje osnovama programiranja od prvih koraka pa sve do naprednih programa. Besplatan je i može se preuzeti na mrežnoj stranici www.python.org/downloads/. Postoji više inačica, a trenutno se koristi inačica Python 3.8.
Zadatak 1:
Prije upoznavanja s programskim okruženjem, pronađi na internetu odgovore na sljedeća pitanja:
- Tko je autor programskog jezika Python?
- Po čemu je dobio ime?
- Je li Python izašao iz okvira jezika namijenjenih poučavanju?
2. Pokretanje programskog okruženja
Nakon preuzimanja i instaliranja programskog okruženja, u početnom izborniku stvorena je grupa Python 3.8. Za pisanje programa potrebno je otvoriti razvojno okruženje IDLE.
Slika 1. Pokretanje Python razvojnog okruženja
Pokretanjem razvojnog okruženja IDLE otvorit će se prozor Python Shell, interaktivno sučelje u kojem ćemo pisati, testirati i izvoditi programe.
Slika 2. Sučelje Pythona (Python Shell)
U prozoru Python Shell, iza znaka >>> moguće je pisati jednostavne programske naredbe i obavljati računske operacije koje se obavljaju pritiskom na tipku Enter.
Za izradu složenijih programskih rješenja
potrebno je otvoriti novu datoteku naredbom File/New
File.
Slika 3. Okruženje za izrađivanje programa u Pythonu
U novootvoreni prozor upisujemo program. Završeni program testiramo naredbom Run Module iz izbornika Run (ili jednostavnije, tipkom F5). Naredba
Run Module pokrenut će prevođenje
programa. Program prevoditelj u tom će nas trenutku upozoriti ako smo napravili
pogrešku u načinu zapisivanja naredaba (tzv. sintaktičku pogrešku). Tek kad
ispravimo sve sintaktičke pogreške, program će se izvesti.
Prije nego što se program prevede i testira,
potrebno ga je spremiti. Ako ga nismo spremili prije, IDLE će nas na to
upozoriti i omogućiti nam spremanje. Nastavak tako spremljene datoteke je .py.
3. Varijable, konstante i osnovni tipovi podataka
Podatke koje unosimo i pohranjujemo u memoriju računala, ali i one koje dobijemo izračunom nazivamo varijablama. Svaka varijabla ima ime, tip i vrijednost.
Primjerice, ako korisnik nailaskom na naredbu ulaz(r) upiše cijeli broj 10, ime varijable je r, tip varijable je broj (točnije, cijeli broj), a vrijednost je 10.
Ime varijabli daje sam programer, proizvoljno. To su često nazivi poput a, b, c, x, y..., ali mnogo je bolje imenovati varijable prema njihovoj namjeni: poruka, ocjena, temperatura, srednja_vrijednost...
Tip varijable određuje se prema njezinoj namjeni u programu: ocjena je cijeli broj, srednja_vrijednost je realan broj, a poruka je niz znakova. I tip varijable određuje programer, ali prema zahtjevima programa.
U većini programskih jezika osnovni tipovi podataka su brojevi (cijeli ili realni) i znakovi
(odnosno niz znakova).
Vrijednost varijable zadaje se pomoću tipkovnice (naredbom za unos) ili naredbom pridruživanja.
Osim varijabli, podatci u programu mogu biti i konstante. Za razliku od varijabli, čija se vrijednost može mijenjati tijekom izvođenja programa, vrijednost konstanti ostaje jednaka od početka do kraja programa.
4. Jednostavni tipovi podataka u Pythonu
Osnovni tipovi podataka u Pythonu su: cijeli brojevi, realni brojevi, logički tip podataka te niz znakova.
Cjelobrojni tip podataka (int) omogućuje spremanje cijelih brojeva proizvoljne veličine.
Tip podataka float omogućuje zapisivanje realnih brojeva (brojeva s decimalnom točkom). Oni se zapisuju prema normi IEEE 754 u formatu dvostruke preciznosti (za zapisivanje jednoga realnog broja koriste se 64 bita, odnosno 8 bajtova).
Logički tip podataka (bool) može poprimiti samo dvije vrijednosti: True (istina) ili False (laž). To su vrijednosti relacijskih i logičkih izraza.