Konstrukcijski materijali

Drvo

Drvo je prirodni materijal, dobiven preradbom stabala. Stabla se sijeku i u pilanama se od debla proizvode daske, grede i letve te furniri. Od drvnog otpada uz dodatke izrađuju se drvene ukočene ploče: iverica, panel-ploča i lesonit ploča. Lijepljenjem više slojeva furnira nastaju šperploče.

Tehničko drvo u graditeljstvu se koristi za:

• gradnju konstrukcija drvenih kuća, krovova, stepenica, mostova,
• gradnju vrata i prozora te kao
• materijal za oblaganje podova, zidova.

Dijelovi građevine izrađeni od drva ne podnose dobro djelovanje vlage i vode zbog svojstva drva da upija vlagu i vodu i pri tome bubri. Također kada je drveni dio građevine izložen visokim/niskim temperaturama, drvo počinje gubiti svoja mehanička svojstva (čvrstoću, elastičnost, tvrdoću) te ga je potrebno zaštititi. Zaštita drvenih dijelova građevine obavlja se korištenjem različitih izolacijskih materijala, kao što su npr. smole, katran, boje, lakove, premazi i slično.

Zbog svojih estetskih svojstava drvo se često koristi kao materijal za oblaganje. Drvo ima i izolacijska svojstva, tako npr. parketi osim što uljepšavaju podove svojom bojom i šarama drva, djeluju kao toplinska i zvučna izolacija poda.

Kamen

Kamen je prirodni materijal i jedan je od najstarijih materijala od kojih su ljudi gradili građevine. Kameni materijali dobivaju se u kamenolomima ili u šljunčarama.

U kamenolomima se kamen oblikuje u kamene ploče, kamene blokove ili ga se drobi u mlinovima u sitnije komade. Drobljeni kamen naziva se još i tucanik, a razvrstava ga se prema veličini komada.

Šljunčare su mjesta u kojima se iz rijeka ili jezera vadi šljunak. Za razliku od tucanika šljunak ima oble bridove i također se razvrstava prema veličini kamenčića. Kada su komadići kamena manji od 4 milimetara materijal se naziva pijesak.

Tucanik, šljunak i pijesak važni su materijali za gradnju konstrukcija jer pomiješani s vezivnim materijalima služe za izradu betona, morta i žbuke. Često se za šljunak i pijesak koristi naziv agregat.

Kamen je čest materijal od kojeg se grade ograde, stepenice, oblažu se zidovi i fasade, kuhinje i kupaonice, podovi terasa, bazena, staza i slično.

Kamen odlikuju dobra mehanička svojstva čvrstoća i tvrdoća, što doprinosi njihovoj dugo trajnosti i lakoći održavanja. Istovremeno kameni materijali dobro provode toplinu, pa ukoliko ih koristimo kao podne obloge dolaze pod nazivom hladni pod i potrebno je koristiti neku vrstu toplinske izolacije.

Pojedine vrste kamena imaju izrazita estetska svojstva, kao npr. mramor, čiju površinu poliranjem možemo obraditi do visokog sjaja.

Opeka (cigla)

Prvi umjetno izrađeni građevinski materijal kojeg su ljudi koristili za gradnju je opeka.

Opeka se dobiva preradbom gline. Glina se oblikuje u blokove, punog presjeka ili sa šupljinama. Blokovi se suše, a osušeni se peku u pećima, čime se opeci povećava čvrstoća i trajnost. Na isti način proizvodi se crijep za oblaganje krovova kuća.

Opeka je građevinski materijal koji se koristi za zidanje zidova. Povezivanje opeka pri zidanju zida izvodi se mortom. Mort je kašasta masa dobivena miješanjem pijeska, vapna i/ili cementa i vode. Nakon što prođe vrijeme vezivanja veziva, mort postaje kruta tvar koja čvrsto povezuje opeke.

Beton

Korištenje betona u gradnji datira od kraja 19.stoljeća jer prije toga doba nije postojala tehnologija dobivanja cementa.

Beton se dobiva miješanjem šljunka, cementa i vode, pri čemu nastaje kašasta masa koju se ulijeva u kalupe - oplate. Zbog svojstva vezivanja cementa, betonska masa se skrutnjuje i pretvara u čvrst kamenu sličan, konstrukcijski oblik.

U ovisnosti od omjera količine cementa i šljunka u mješavini betona moguće je dobiti beton različitih čvrstoća. Više o omjerima betona potraži u tablicama u datoteci pod nazivom "Više o vezivima".

Armirani beton

Beton je čvrst, tvrd, krut i ne elastičan građevinski materijal i slabo podnosi savijanje. Dodavanjem čelične mreže ili šipki, tzv. armatura u betonsku masu moguće je dobiti konstrukciju veće izdržljivosti na savijanje.

slika: armatura - uredi!!!

Armiranobetonske konstrukcije omogućuju gradnju raznovrsnih građevinskih oblika: greda, lukova, konzola, stupova i ploča. Svi nosivi dijelovi objekta: temelji, nosivi zidovi, stube, stropovi i podovi, ploče, danas se grade od armiranog betona.

Čelik

Čelik je legura željeza i ugljika, a u graditeljstvu počeo se masovnije koristiti od 19. stoljeća, kao dio tzv. arhitekture industrijske revolucije.

Čelik prije svega odlikuju osobine kao što su dugotrajnost, izdržljivost i mogućnost ponovne upotrebe. U kombinaciji s materijalima kao što su beton, drvo i glina moguće je stvoriti takva rješenja koja će poput čelika biti dugog vijeka trajanja i obnovljiva.

Uporaba čelika kao konstrukcijskog materijala omogućuje ostvarenje konstruktivnih rješenja koja objektu jamče stabilnost, čvrstoću i postojanost.