Vezivni materijali

Cement

Cement je vezivni materijal dobiven preradom lapora ili tupine. U kamenolomima se lapor usitnjava i drobi. Izdrobljeni lapor obogaćuje se dodatcima kao što su minerali i pepeo te se peče u rotacijskim pećima na visokoj temperaturi i do 2000⁰C. Pri tome nastaje poluproizvod pod nazivom klinker. Klinker je sive boje u obliku zrnaca (granula). Nakon hlađenja klinker se melje u sitni prah te tako nastaje cement.

U ovisnosti od kemijskog sastava sirovine danas se dobivaju različiti tipovi cementa: silikatni cement ili portland cement, bijeli cement, metalurški cement, pucolanski cement te aluminatni cement.

Vrijeme vezivanja cementa ovisi o tipu cementa i omjerima u kojima je on pomiješan s drugim materijalima. Početak vezivanja započinje kada cementu dodamo vodu a završava kada masa očvrsne. 

Kao što smo već naveli smjesa cementa, šljunka i vode koristi se za dobivanje betona, no ukoliko miješamo cement, pijesak i vodu dobiva se žbuka (mort). Ponekad se u smjesu žbuke dodaju i određene količine vapna. Žbuka je vezivni materijal koji se nanosi na unutarnje i vanjske površine zidova. Fasadna žbuka je vrsta žbuke koja se nanosi na vanjske strane objekta – fasade te doprinosi njegovom estetskom izgledu.

Vapno

Vapno je vezivni materijal u obliku bijelog praha. Dobiva se pečenjem kamena vapnenca.

Stijena uzeta iz prirode lomi se u manje komade i slaže u vertikalne peći te peće na temperaturama od 1000⁰C do 1300⁰C. Tijekom pećenja kamen mijenja svoj izgled i kemijski sastav a nakon završetka pečenja dobiva se živo vapno. Polijevanjem živog vapna vodom dobiva se gašeno vapno kojeg se sušenjem pretvara u hidratizirano vapno. Takvo vapno koristi se u gradnji za dobivanje vapnenih vezivnih smjesa ili vapneno-cementnih smjesa. Te smjese nazivaju se žbuka (mort).

Gips (sadra)

Gips je jedan od najstarije korištenih vezivnih materijala. Dobiva se preradom kamena sadrovca (sadre) ili anhidrita. Odlikuje ga svojstvo brzog vezivanja i očvršćavanja, pa se zbog toga uglavnom koristi za sitne popravke i modeliranje.

Gips je vezivni materijal u obliku bijelog praha, a za korištenje je potrebno dodati mu vodu te tako napraviti gustu masu, koja se zidarskim lopaticama nanosi na dijelove građevine. Gipsana masa izrazito je plastična i može se oblikovati prema potrebi. Vrijeme ispitivanja brzine vezivanja gipsa određuje se uređajem koji se naziva Vicatova igla.

Česta je primjena gipsa u izradi gipsanih ploča za izradu pregradnih zidova ili stijenki. Gips se izlijeva u ploče debljine do 3 cm i s vanjskih strana oblaže kartonom. Takve ploče montiraju se na nosive elemente i omogućuju pregrađivanje prostora. Često se ispod gipsanih ploča ugrađuju termoizolacijski materijali.

Lijepila

Povezivanje materijala za oblaganje, kao što su podne i zidne pločice, ukrasni kamen, fasadne opeke i slično, izvodi se korištenjem lijepila. Na tržištu postoje gotove smjese za lijepljenje, najčešće u obliku praha, koje se miješaju s vodom te stvaraju kašastu masu. Lijepila se u tankom sloju nanose na površine zidova, podova ili stropova te se na njih postavljaju materijali za oblaganje. Vrijeme vezivanja lijepila ovisi o vrsti te je navedeno na ambalaži.

U novije vrijeme sve je veći broj silikonskih lijepila koji dolaze u obliku paste koja se nanosi na površinu. Ponekad silikonska lijepila pri dodiru sa zrakom nabubre te tako povećaju svoj obujam čime se postiže bolje prijanjanje i popunjavanje šupljina.