Knjiga Operacijski sustav

1. Povijest OS

Operacijski sustav (OS) (još i radni sustav, operacijski sistem, operativni sustav) je skup osnovnih sustavnih programa koji upravljaju sklopovljem računala (eng. hardware) radi ostvarivanja osnovnih funkcija računala: ulaz, memoriranje, obrada i izlaz podataka.

Operacijski sustav omogućuje vezu između sklopovlja i korisničkih programa. Mnogi korisnički programi u svom izvođenju pozivaju funkcije koje su sadržane u operacijskom sustavu kroz tzv. API (eng. application program interface).

2. Povijest razvitka

Na samom početku pojave prvih računala u kasnim 1930-tim i tijekom Drugog svjetskog rata nisu postojali operacijski sustavi te su računala bila programirana na razini stroja. Kod nulte generacije računala bilo je moguće izvršavati samo jedan program koji je imao potpunu kontrolu nad računalom. Sve rutine za obavljanje nižih operacija (kao čitanje s papirne vrpce ili ispisivanje na pisaču) bile su sastavni dio svakog programa. Za programiranje nulte generacije računala programer je morao dobro poznavati sklopovlje računala, a vještina programiranja u sebi je sadržavala određenu količinu prepravki na sklopovlju: premještanje žica, dodavanje ili oduzimanje elektroničkih sklopova. Nulta generacija računala bili su eksperimentalni, novi uređaji, i kao takvi prepravke na sklopovlju bile su nužne jer nije postojala dovoljna količina znanja i iskustva kako graditi i programirati računala kao i o mogućim praktičnim primjenama računala i računarstva.

3. Biblioteke programskih rutina

Već tijekom nulte generacije pojavile su se prve biblioteke programskih rutina. Svaka rutina izvršavala je određene funkcije na računalu kao npr. čitanje znakova s papirne vrpce, ispisivanje na pisaču ili na zaslonu, složenije matematičke operacije (npr. zbrajanje matrica, trigonometrijske operacije) i slično. Biblioteke rutina razvile su se kao nužni stupanj u razvitku računala jer je korištenje rutina iz biblioteke rasterećivalo programere od pisanja rutinskih programa kao i programa koji se bave operacijama na sklopovlju računala te im omogućilo da se usredotoče na razvijanje korisničikih aplikacija. Prve biblioteke rutina bile su objavljivane i dijeljene besplatno u krugu prvih korisnika, što je prvi primjer pojaveslobodnog softvera.

4. Početne generacije operacijskih sustava

Prvi operacijski sustavi razvijeni su tijekom razvoja prve generacije računala u 50-tim godinama 20. stoljeća, a ovaj razvoj bio je moguć zbog povećanih sposobnosti prve generacije te zbog sakupljenog iskustva u proizvodnji i programiranju računala tijekom izrade nulte generacije računala.

U prvoj generaciji koju se vremenski smješta od 1945. do 1955., nije bilo operacijskih sustava. Sklopovski su ondašnja računala karakterizirale vakuumske cijevi.

U drugoj generaciji pojavile su se operacijski sustavi kad se izvodila batch obrada. Vremenski se tu generaciju smješta od 1956. do 1965. godine. Sklopovski ju karakterizirajutranzistori.

Treću generaciju se vremenski smješta od 1965. do 1980. godine. Sklopovski ju karakteriziraju (integrirani krugovi). Svojstveno joj je multiprogramiranje i ostalo. Iz tog vremena datiraju MULTICS, UNIX, Minix i Linux.

Četvrta generacija teče od 1980. do danas. Sklopovski ih karakteriziraju sve integriraniji čipovi. Od tada datiraju CP/M, DOS, MS-DOS, sustavi Windows i ostali.