Medijska pismenost

1. Medijska pismenost

Medijska pismenost je sposobnost pronalaženja, razumijevanja i korištenja informacija u svrhu osobnog napredovanja u obrazovanju, zdravlju, radu, kulturnom i društvenom životu. 

Zbog brojnih se preklapanja u novije vrijeme, prije svega zbog dostupnosti sadržaja preko interneta i mobilnih platformi (Moeller, Joseph, Lau, Carbo, 2011: 11), odnosno razvoja digitalne tehnologije (Lee, So, 2013: 138), a osobito pod utjecajem Unesco-a, sve češće koristi pojam medijsko-informacijska pismenost (Grizzle, Carme Torras Calvo, 2013).

Medijsko-informacijska pismenost podrazumijeva brojne oblike pismenosti: medijsku, informacijsku, knjižničarsku, televizijsku, filmsku, računalnu, internetsku, digitalnu, oglašivačku itd. (Grizzle, Carme Torras Calvo, 2013: 54), a navedenim je terminom, ističu Alton Grizzle i Maria Carme Torras Calvo (2013: 54), prepoznata važnost svih vrsta medija, uključujući i društvene mreže, te svih pružatelja informacijskih usluga poput knjižnica, arhiva, muzeja i interneta. 

Pritom je kod svih navedenih oblika pismenosti najvažniji razvoj kritičkog promišljanja.

1.1. Mediji

Pojam "medij" širi je od pojma "mediji masovne komunikacije".

Medij dolazi od latinske riječi medius („srednji"), pa znači sredinu ili skup uvjeta u kojima se nešto događa (u smislu diskursa), osobu koja može biti posrednik između nečega ili nekoga, te sredstvo za masovno komuniciranje. 

On se može definirati u nekoliko značenja. Različito se tumači s obzirom na znanstveno područje ili područje društvenog djelovanja. U komunikacijskim znanostima medij je u osnovi tehničko ili fizičko sredstvo pretvorbe poruke u signal koji se može odaslati kanalom.

Dakle, mediji su kompleksni pojam koji označava sustave javnog informiranja, koji služe za raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva.

Prema Zakonu o medijima iz 2003. godine, mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike.

Knjiga je bila prvi medij. Danas se njezina uloga promijenila jer je knjiga sve više, masovno se proizvode, no unatoč tomu, knjiga je uspjela zadržati određenu ekskluzivnost. Ono što može knjiga, još uvijek ne može ni jedan drugi medij i stoga ne čudi što medijski teoretičari smatraju da je ona još uvijek temelj i preduvjet za medijsko opismenjavanje i razumijevanje medijski konstruirane stvarnosti. Postavlja se pitanje što knjiga još uvijek i unatoč svemu može bolje od drugih medija.

1.2. Masovni mediji

Svjedoci smo velikih pomaka informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Gdjegod se nalazili, mnogo smo bolje povezani zahvaljujući društvenim medijima i mobilnoj tehnologiji, iako još uvijek neke marginalizirane skupine ostaju uskraćene mogućnosti pristupa informacijama zbog digitalne podjele. 

Masovno mediji su postali važni aspekt svakodnevnog života, te smo stalno na direktan (izravno slušajući medijske poruke putem radija, televizije, surfajući webom) ili indirektan način s njima povezani (komentiramo medijske poruke s prijateljima, primjenjujemo standarde koje su nam mediji nametnuli). 

EAVI - Put u svijet medijske pismenosti 2013.

Ukratko, konstantno smo povezani s prijateljima, obitelji, društvom i svijetom upravo pomoću medija. Nadalje, kako bismo uopće držali korak sa svim pruženim informacijama, procesuiramo ih istovremeno (termin poznat kao multitasking). Multitasking, primjerice znači razgovarati na mobitel s prijateljem dok istovremeno pratimo vijesti i pretražujemo ponudu internet trgovine. Na taj smo način samo još više izloženi medijskim informacijama. Budući da nas mediji svakodnevno informiraju o toliko mnogo tema, naš je zadatak izabrati informacije koje su relevantne i pritom ih dobro izabrati.

Nekada smo u potrazi za točnim informacijama oslanjali se isključivo na tradicionalne medije, danas sve veći broj djece i mladih osnovne informacije prima putem društvenih mreža pri čemu vrlo rijetko provjeravaju autentičnost i vjerodostojnost informacija koje primaju.

Glavna specifičnost društvenih mreža u odnosu na tradicionalne medije jest što mreže nemaju uredništva koja provode selekciju vijesti i provjeravaju informacije prije nego što ih objave. Objave na mreži u pravilu su proizvod algoritama. Danas se korisnici u medijskom svijetu sve češće susreću s dezinformacijama, manipulacijama i lažnim vijestima, no one postoje od kada postoji i čovječanstvo.

2. Načela medijske pismenosti

Medijska pismenost je sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruke posredstvom medija. (National Leadreship Conference on Media Literacy 1992, SAD)

Načela:

1. mediji ne odražavaju nego konstruiraju našu stvarnost. Vlasnici medija iskorištavaju vrijeme kako bi profitirali, ne vodeći brigu o sadržaju tih informacija koje se nalaze na njihovim kanalima i frekvencijama. medijska pismenosti 

2. medijske navike korisnika važne u procesu društvene socijalizacije.

3. komunikacijska tehnologija i komunikacijska praksa temeljne su za osobni uspjeh i za razvoj društva i demokracije.

 Cilj medijske pismenosti razvijati je refleksivne i produktivne sposobnosti za korištenje medija, razvijati analitički i kritički pristup medijskim sadržajima. 

Kad se zbroje medijske poruke kojima smo okruženi, od televizijskih reklama, do plakata, interneta, pa čak i odjeće, izloženiji smo medijskim porukama u jednome danu više nego što su to naši djedovi bili u jednoj godini. Medijska pismenost uči kako ploviti tim morem poruka tijekom cijelog života.

Ako se djeca od najranije dobi potiču da  promišljaju o medijima, postat će mudri i odgovorni medijski korisnici. 

3. Kritičko vrednovanje izvora

Više je razloga zbog kojih je teško kritički vrednovati izvore na internetu. Jedan je taj što svatko može objaviti informacije na internetu. Osim toga, na internetu je obilje dostupnih informacija, a sustavno provjeravanje izvora, procjenjivanje njihove vjerodostojnosti i biranje izvora koje koristimo je dugotrajan proces.  

Kriteriji za kritičko vrednovanje:

• izvornost  - Je li izvor uistinu onaj koji tvrdi da jest? Je li sadržaj original ili kopija? Je li vjerodostojan ili lažan?
• aktualnost - Jesu li informacije aktualne ili postoje i novija saznanja? Kada je sadržaj nastao?
• nezavisnost – Je li izvor nezavisan ili podaci ovise o drugim izvorima? Na koji način?
• objektivnost – Jesu li informacije pristrane? Koje interese zastupa izvor? Postoje li proturječne informacije koje potječu iz drugih izvora? Koliko su vjerodostojne te proturječne informacije?

3.1. Vijesti

Medijska pismenost nije samo tehnička vještina koliko je važna vještina kritičkog mišljenja. Da bi se ta vještina razvila, potrebno je shvatiti kako nastaju medijski sadržaji. Oni su tvorevina, konstrukcija  sastavljena od nekoliko dijelova i da se njihovi autori koriste različitim tehnikama i idejama kako bi privukli pozornost korisnika takvog sadržaja.  Oni koji nisu razvili kritičku misao ne mogu prepoznati lažnu vijest i postaju lak plijen senzacije.

Prilikom analize medijskih sadržaja, važno je da medijski korisnici postave ključna pitanja koja se mogu podijeliti u tri ključne skupine (Scheibe, Rogow, 2012: 39). 

• Publika i autorstvo: tko je kreirao određenu poruku i s kojom svrhom, tko je ciljana publika, tko je platio za tu poruku, tko bi mogao imati koristi od te poruke, koga bi ona na bilo koji način mogla oštetiti, zašto bi ta poruka mogla biti važna pojedincu, koje bi radnje pri odgovaranju na poruku morao poduzeti pojedinac;

• Poruke i značenje: koje se vrijednosti, ideje, informacije i stajališta njome prenose; koje su informacije izostavljene iz poruke, a koje bi mogle biti važne; koje su tehnike korištene, s kojim razlogom, kako različiti ljudi mogu na drugačiji način interpretirati poruku, na koji način pojedinac interpretira poruku i što može naučiti o samome sebi na temelju svoje reakcije ili interpretacije;

• Prikaz u medijima i stvarnost: kada je poruka nastala, na koji je način poslana publici te radi li se o činjenici, mišljenju ili nečem trećem; koliko je poruka pouzdana i na temelju čega pojedinac to misli te tko su izvori informacija, ideja i tvrdnji.

  

Pojedine novine pokušavaju privući pozornost naslovima i provokativnim sadržajima. Riječi u naslovu koje mame čitatelja su šokantno, skandalozno, katastrofalno, nevjerojatno, horor i slično. Često naslov nema veze sa sadržajem članka ili se ne temelji na činjenicama. Takva pristup može pojedincima uzrokovati veliku neugodnost čak ugroziti životnu sigurnost. 

Pravi tisak slijedi sasvim drugačije smjernice, a to su kvalitetni sadržaj nasuprot senzacionalizmu. Naslov se pažljivo bira jer predstavlja glavnu poruku čitatelju o čemu se radi u članku i što ima poručiti. Važna je točnost i vjerodostojnost. 

3.2. Spin

Spin dolazi od engleske riječi i znači vrtjeti. Riječ bi se dala prevesti na agramerski kao švindleraj (vrtirepstvo ili prevarantstvo).

Riječ je o jednoj vrsti propagande kojom se nastoji manipulirati javnost i prikazati neke osobe, događaje ili proizvode boljim nego što stvarno jesu. To je zapravo trik kojim se činjenice toliko zavrte da ih se i bez iznošenja očitih laži, može prikazati u posve drukčijem svjetlu od stvarne istine (koja je obično vrlo ružna i negativna). Uvijek se javlja kao reakcija na neki drugi izvještaj ili događaj, s ciljem da poništi ili umanji negativne učinke koje ima taj izvještaj ili događaj ili bi mogao imati  za javne osobe, uglavnom one iz svijeta politike ili estrade.

Hrvatska u utrci za tvornicom Volkswagena - istina ili samo spin? 2019.

Kako prepoznati spin?

Spin u sebi uglavnom sadrži dio ili cijelu informaciju čije učinke želi umanjiti ili poništiti, uglavnom usputno, a onda se na to dodaju dodatne informacije koje mijenjaju sliku o toj vijesti ili osobi s ciljem da se fokus prebaci na pozitivno izvještavanje o akteru pogođenom nepovoljnom viješću ili vijest je nepovoljna za drugu stranu.

Elementi koji mogu uputiti na spin:

• medijski izvještaj koji se samo površno bavi aktualnom viješću zbog koje je nastao, ali uz nju pruža niz drugih informacija koje mijenjaju njeno izvorno značenje i percepciju glavnih aktera vijesti
• izvještaj ignorira osnovnu informaciju koja je pokrenula određenu temu u javnosti, ali nudi vijest ili informaciju koja bi pažnju javnosti skrenula od prvotne vijesti
• jako izražen pozitivan ili negativan stav prema nekoj osobi ili događaju, naročito ako je trenutno predmet pisanja drugih medija
• sličan ton ostalih izvještaja o istoj temi u istom mediju
• usporedba s drugim aktualnim vijestima o istoj ili sličnoj temi.

3.3. Dezinformacija

Mediji i suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije samo su olakšale i ubrzale dijeljenje dezinformacija pa su i posljedice dalekosežnije. 

How false news can spread - Noah Tavlin 2015.

Visoka ekspertna skupina Europske komisije o lažnim vijestima i online dezinformacijama pojam dezinformacije opisala je na sljedeći način: „Pojam koji uključuje sve oblike lažnih, netočnih ili zavaravajućih informacija koje su osmišljene, predstavljene i promovirane kako bi nanijele štetu javnosti ili radi stjecanja profita“ (Report of the independent High level Group on fake news and online disinformation, https://ec.europa.eu/digitalsingle-market/en/news/final-report-high-level-expert-group-fake-news-and-online-disinformation).

Definicija se može proširiti te pod pojmom dezinformacije smatramo informacije koje su:

• zavaravajuće

• izmišljene

• nisu točne

• govore o događajima koji se nikad nisu dogodili

• prenose izjave koje nikad nisu bile izrečene te najave događaja koji se nikada neće dogoditi

• narušavaju povjerenje u društvu, umanjuju vjerodostojnost medija i kanala putem kojih se prenose

• mogu utjecati na naša shvaćanja, znanja i ponašanja

• mogu biti namjerne i slučajne

• netko ih je namjerno proizveo i plasirao u medije

• nisu novi fenomen i postojale su i prije medija

• doživjele su svoj procvat s razvojem društvenih medija

Osnovna im je nakana – manipulirati publikom i navoditi na pogrešne zaključke o osobama, događajima ili pojavama o kojima se lažno izvještava i piše. Ova široka definicija jednim dijelom obuhvaća i pojam „lažne vijesti“ o čemu će biti riječi u sljedećem potpoglavlju.

3.4. Lažne vijesti

Lažne vijesti posljednjih godina ipak veći dio javnosti i stručnjaka svrstava u politički kontekst. One su zapravo puno uži pojam od koncepta dezinformacija. Cilj je lažnih vijesti, koje se zapravo zasnivaju na nepostojećim ili iskrivljenim „činjenicama“, zavaravanje i manipuliranje publikom. Lažne vijesti su učinkovite zato što su uvjerljive, privlače pažnju i koriste stereotipe i predrasude koje su raširene u društvu, ali i zato što mogu oponašati stvarne vijesti te korisnike često mogu zavesti i dovesti u zabludu. Pri tome zlorabe i emocije tjeskobu, prijezir, ljutnju i frustraciju.

Oni koji šire lažne vijesti danas posebno manipuliraju na društvenim mrežama jer su dobro upoznati s načinom kako one funkcioniraju. Kada se jednom nekome nanese šteta, teško ju je ispraviti jer je u njihovo širenje uobičajeno uključeno puno osoba. Logika dezinformacija dovodi i do diskreditiranja druge osobe koju se predstavlja kao neprijatelja te ju se čak i demonizira, a mnogo puta to dovodi do nesnošljivosti i mržnje.

Metodički priručnik za Hrvatski jezik za srednje škole HJ SŠ 2019.

Zbog toga je vrlo važno naučiti prepoznati lažne vijesti jer ponekad korisnik, koji ne provjeri takvu „vijest“ koja zapravo nije vijest – postaje dio kruga prenošenja lažnih vijesti u javnome prostoru, osobito preko društvenih mreža na kojima gotovo svi imaju otvorene svoje osobne profile.

Deset savjeta (kako se ih može prepoznati) iz Priručnika s radnim listićima za roditelje, nastavnike i stručne suradnike koji je izdao DKMK (2018):

1. Nemojte pročitati samo naslov

Jedan od načina kako se šire lažne vijesti leži u činjenici da površno pročitamo samo naslov, a ne cijeli članak. Ako je naslov privlačan, podijelimo lažnu vijest i time sami širimo dezinformacije. Zato pročitajte cijeli članak.

2. Provjerite tko je objavio vijest

Provjerite domenu i izgled stranice. Ako vam se izvor informacije – npr. neka internetska stranica ili portal – učine nepoznatima, to bi trebalo u vama pobuditi sumnju. Preko neke tražilice provjerite tko stoji iza vijesti, pogledajte i druge članke tog izvora kako biste zaključili je li izvor vjerodostojan ili nije. Prave medijske organizacije imaju vlastitu domenu. Ponekad lažne stranice izgledaju kao i prave, ali domena je drugačija. Pripazite na stranice koje završavaju na ‘com.co’ ili ‘lo’ (primjerice Newslo). Pripazite i na stranice koje sadrže riječi ‘wordpress’ i ‘blogger’ jer je u tom slučaju riječ o osobnom blogu i stavu pojedinca, a ne medijske organizacije“, tj. neke ustanove, nakladnika ili izdavačke kuće.

3. Provjerite impressum

Proučite informacije o vlasnicima, uredništvu, novinarima. Ako je riječ o pravom mediju, te ćete informacije moći pronaći i na drugim mjestima. Proučite uvjete korištenja, u njima može biti naglašeno o kakvoj se stranici radi.

4. Provjerite datum i vrijeme objave

Još jedan općeniti element kod lažnih vijesti je da prenose neku staru vijest, a ljude navode na pomisao da se to događa baš sada. Provjerom datuma i vremena objave izuzetno brzo možemo otkriti je li riječ o „recikliranoj“ vijesti i na taj način spriječiti dovođenje u zabludu i drugih osoba.

5. Provjerite tko je autor!

Jednostavnom provjerom autora teksta otkrit ćemo mnogo informacija o izvoru vijesti. Pogledajte tekstove koje je taj autor napisao ranije jer vam oni jasno govore o tome je li novinar vjerodostojan ili u svojim ranijim člancima publiku dovodi u zabludu.

6. Provjerite korištene poveznice i izvore

Provjerite izvještavanje drugih medija o tom događaju. Nedostatak poveznica ili izostavljanje izvora jasan su znak upozorenja na lažnu vijest. No, vodite računa i o drugoj strani medalje: naime, lažni internetski portali često znaju navoditi velik broj poveznica koje nas vode do obmanjujućih ili lažnih informacija. Ako je riječ o istinitom sadržaju, navedeni će događaj ili informaciju prenijeti i drugi mediji. Ako se ona u njima ne pojavi – sumnjajte u njezinu vjerodostojnost.

7. Provjerite upitne citate i fotografije

Autori lažnih vijesti s nevjerojatnom lakoćom izmišljaju citate te ih mogu čak pripisati i vrlo poznatim javnim osobama. Vrlo lako uzmu fotografiju s nekoga ranijeg događaja te ju samo objave uz svoju lažnu vijest. Njihovu prijevaru lako ćete otkriti uz pomoć bilo koje tražilice ili uz pomoć aplikacije TinEye.

8. Čuvajte se potvrde vaših stavova!

Ljudi su vrlo često skloni pratiti teme koje potvrđuju njihov pogled na svijet. Lažne su vijesti oblikovane i napisane tako da u čitateljima pobude emociju i potvrde njihova stajališta. Zato je puno važnije provjeriti temelje li se vijesti na činjenicama, nego li ih podijeliti s drugima samo zato što podupiru određenu stranu, argument ili političko uvjerenje koje vam je blisko.

9. Provjerite vijest kod drugih izvora!

Ako vam se vijest učini sumnjivom ili mislite da u njoj nešto nedostaje, potražite prenose li ju drugi izvori, tj. mediji. Ako ostali pouzdani izvori ne prenose tu vijest, vrlo je vjerojatno da je riječ o lažnoj vijesti.

10. Razmislite prije nego podijelite!

Izvori lažnih vijesti oslanjaju se na to da će čitatelji dijeliti i širiti njihove sadržaje. Te lažne vijesti mogu vrlo brzo nekontrolirano kružiti i imati štetne posljedice za one koji su uključeni u njih i kojima ih i vi dijelite.

Preuzeto iz: Ciboci, Lana; Kanižaj, Igor; Labaš, Danijel; Osmančević, Leali (2018). Obitelj i izazovi novih medija. Priručnik s radnim listićima za roditelje, nastavnike i stručne suradnike (treće dopunjeno izdanje). Zagreb: Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu

4. Literatura

1.https://www.gong.hr/media/uploads/med_pismenost_pub.pdf

2.  https://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/05/medijska-pismenost-lazne-vijesti.pdf