Centralna jedinica

hardver

2. Glavna memorija

2.1. RAM

Radna memorija ili RAM (eng. Random Access Memory) je najznačajniji dio memorije računala i s njom radi procesor. To je mjesto u računalu gdje se slijevaju svi ulazni podaci, instrukcije, međurezultati obrade i izlazni rezultati. Program koji je instaliran na računalu stvarno je spremljen na tvrdom disku, a prilikom pokretanja njegove se instrukcije učitavaju u RAM - privremeni spremnik. Ono što trenutno radimo također je pohranjeno u RAM. Nakon isključivanja računala gube se svi podaci (prekinemo li dovod energije, napon na svim bistabilima pada na 0 - prije zapamćeni podaci nestaju)

     Pločica na kojoj se nalazi veliki broj integriranih elektroničkih komponenti.

 Osnovne karakteristike RAM-a:

  • Kapacitet
  • Brzina pristupa podacima – brzina kojom može pohraniti i ponovo pročitati podatke (još se naziva i vrijeme pristupa memoriji – mjeri se u ns (nanosekunda))

 Radne memorije je podijeljena na memorijske lokacije. Svaku memorijsku lokaciju čini grupa bistabila. Memorijskoj lokaciji pristupa se preko adrese pa zato RAM još nazivamo i memorija s izravnim pristupom. Upravo zato je i brza.

 

Veličina RAM-a mjeri se brojem bajtova koje možemo u memoriju pohraniti, dakle što veći to bolje. No postoje problemi zbog ograničenja operacijskog sustava u adresiranju memorije. Naime 32-bitni operacijski sustav ne može adresirati više od 4 GB memorije (najveća adresa može biti 232), što znači da ugradimo li više memorije, ostatak će ostati neprepoznat. 64-bitni operacijski sustavi teoretski mogu adresirati 264 adresa.

Brzina pristupa podacima  ovisi o građi i vrsti memorije. Razlikujemo:

  • Statička (SRAM) – podaci se mogu čuvati duže vrijeme bez osvježavanja, brza, cache
  • Dinamička (DRAM) – potrebno neprestano osvježavanje – sporija (RAM)

Današnje konfiguracije osobnih računala najčešće imaju između 4 i 16 GB radne memorije. Što je kapacitet radne memorije veći, računalo će moći istodobno obraditi više podataka.

Radna memorija