Općenito o filmu
Počeci filma - 2
Povijest filma jasno upućuje na njegovu povezanost s tehnikom. Film je proizvod tehnike, ovisi o tehničkom razvoju i mogućnostima tehnike, jednom riječju, ne može bez nje.
Pojednostavnjeno promatrano povijest filma obuhvaća razdoblje nijemoga i zvučnog filma. Nijemi filmovi, međutim, nikad nisu bili potpuno nijemi. Pokraj platna (ekrana) nalazio se pijanist ili kasnije cijeli mali orkestar koji je glazbom pratio radnju filma, često svirajući na svakoj projekciji drugu glazbu. Pokatkad se tu nalazio i kakav pripovjedač koji je prepričavao, objašnjavao radnju. Dakle, postojao je na neki način i govor. Mnogo se razmišljalo o tome kako filmu nadoknaditi zvuk (govor, glazbu, šumove). Na tome su radili brojni tehničari. Pokušalo se, primjerice, povezati gramofon i projektor kako bi se u trenutku dok glumac govori ili pjeva podudarali slika i ton, pa da ne dođe do raskoraka, da glumac otvara usta, a tekst kasni nekoliko sekundi. Sve je bilo dobro dok su se zvuk s gramofonske ploče i slika podudarali, tekli sinkrono, istodobno, kako se to stručno kaže. No pri oštećenju filmske vrpce, primjerice prekidu, kada su se morali odrezati krajevi kako bi se vrpca ponovno spojila, zbog gubitka nekoliko sličica izgubila se i sinkronija. Sve u svemu, bila je to nepouzdana metoda.
Bilo je važno omogućiti da zvuk bude snimljen, smješten na istoj vrpci kao i slika.
Velika filmska tvrtka Warner Brothers prikazala je 1927. godine prvi takav film Pjevač jazza. U njemu je pjevač i glumac Al Jolson pjevao i izgovorio nekoliko rečenica, i to je bio početak razdoblja zvučnog filma. Nijemi su filmovi snimani i dalje, još nekoliko godina, ali je svima bilo jasno da je budućnost filma i filmske umjetnosti u zvučnom filmu.
