Filmsli rodovi i vrste
Igrani film
Rod igranog filma nazivamo još narativnim (pripovjednim) filmom (sjećate se, naučili smo što znač i riječ naracija), i to ponajprije stoga što ga obilježava postojanje priče i likova (glumaca).
Prikazuju se njihovi međusobni odnosi, njihov odnos prema prirodi ili društvu. Igrani film najčešće je proizvod mašte čiji tragovi prije snimanja ostaju zabilježeni u scenariju i u knjizi snimanja, što je pisana priprema za budući film, a nešto se manje oslanja na zbilju, i ako ni to nije isključeno. U igranom sfilmu nešto „ igra", glumi, „ namješta" za potrebe filma i filmske priče. Redatelj uz pomoć glumaca i ostalih brojnih suradnika nastoji prikazati sve tako da gledatelji povjeruju kako su to stvarni ljudi i stvarni događaji (osim, naravno, u znanstvenofantastičnim filmovima i filmovima bajkama).
Igrani je film (prevladavajući) u kinematografiji. On se najviše proizvodi i gleda, o njemu se naj češće govori i piše.
Igrani je film više od svih ostalih filmskih rodova, zbog velike popularnosti i gledanosti, stvorio moćnu filmsku industriju. Ta je prevlast toliko izrazita da je igrani film ujedno postao i sinonim za film uopće. Kad se, naime, govori o filmu, misli se pretežito na igrani film.
Igrani film možemo podijeliti na više vrsta, žanrova, kako se to kaže tuđicom koja je očito i u nas u svakodnevnoj uporabi. To je podjela prematemi filma, sadržaju, likovima, načinu na koji je tema prikazana, prema prizorima, događajima i ostalome. Neki filmovi imaju slična obilježja, pa se gledateljprema oznaci žanra lakše snalaze pri odabiru
filma za gledanje; otprilike znaju što mogu očekivati.
Gotovo je nemogu će nabrojiti sve današnje postoje će žanrove igranog filma, od povijesnih, kriminalističkih filmova, komedija, mjuzikala, vesterna, ratnih filmova, horora, dječjih filmova i drugih.
Poseban je problem žanr drame zato što mnogi filmovi imaju obilježja drame, pa bi oznaka drama bila ipak preširoka, a time i nedovoljno precizna. Bolje je u označivanju žanrovske pripadnosti tih filmova rabiti pridjeve kako bi ih se pobliže označilo; primjerice, socijalna drama - kada je riječ o društvenim problemima, politička drama - kada je u središtu neki politički događaj ili osoba, ljubavna drama - kada je rije č o ljubavi, psiholo ška - kada su naglašeni psihološki (unutarnji) sukobi među likovima i si.
Slično se događa i sa žanrom znanstvene fantastike (SF filmovi), gdje bi bilo dobro odvojiti filmove koji se ne bave nekom znanstvenom činjenicom, već prikazuju svijet bajki, legendi i filmove strave i užasa (horore), (primjerice Batman koji je samo fantastika), od onih gdje su nazočne znanstvene činjenice ili pretpostavke (npr. u filmu 2001.: Odisejau svemiru). Filmovi fanstastike zasnivaju se poglavito na izmišljenim, nepostoje ćim svjetovima, likovima i događajima.
U posljednje vrijeme dolazi do miješanja žanrova, pa u jednom te istom filmu pronalazimo više žanrova. Primjerice, naziv kriminalistički film oznaka je i za gangsterski film, i za detektivski film, za triler, špijunski film i dr., kao što danas nailazimo i na kriminalističke filmove koji imaju elemenata strave i užasa (horora). U tom je smislu možda najzanimljiviji žanr filmske komedije, koja može biti romantična komedija (Odbjegla nevjesta, Garry Marshall), pustolovna komedija (Lov na zeleni dijamant Roberta Zemeckisa), vestern komedija (Cat Ballou Elliota Silversteina), znanstvenofantastična komedija {Povratak u budućnost Roberta Zemeckisa), ljubavna komedija s pjevanjem (Tko pjeva, zlo ne misli Kreše Golika) ili komedija strave i užasa (Ples vampira Romana Polanskog).
Možda se baš u tom bogatstvu žanrova, u njihovu miješanju, i krije velika popularnost nekih današnjih filmova.
