Filmsli rodovi i vrste
Animirani film
Animirani film zajednički je naziv za brojne vrste filmova (crtane, lutkarske, kolažne, filmove s animiranim predmetima i si.) koji nastaj u uzastopnim snimanjem pojedinačnih sličica (tehnika snimanja „ sličica po sličica"), a koje kasnije bivaju oživljene tehnikom filmske projekcije. Tada se stvara iluzija pokreta, nastaje život iz ne živoga, što smo već opisali na početku ovog tečaja. I sama riječ animacija ima podrijetlo u lat. animare, što znači oživjeti, udahnuti nečemu život. Animirani film može biti crtežni, kolažni, predmetni i računalni, dakle ne samo crtani kako se često govori.

Svijet animiranog filma mnogo je bogatijii raznovrsniji. Na temelju različitih tehnika koje se rabe pri njegovu nastanku, govorimo o crtanim, kolažnim, lutkarskim filmovima, o filmovima s predmetima, filmovima koji nastaju tehnikom piksilacije (to je animacija ljudske figure, čovjeka čije se kretanje također snima tehnikom sličica po sličica), o animiranim filmovima (oni nastaju izravnim crtanjem ili nekim drugim intervencijama na filmskoj vrpci, primjerice grebanjem olovkom, bez uporabe filmske kamere), o filmovima plastelinske animacije ili animacije glinom, o filmovima računalne animacije i drugima.
U animiranim filmovima nalazimo sredstva koja pripadaju likovnoj umjetnosti - primjerice u crtanom filmu pronalazimo liniju, boju, plohu, volumen, ali i filmska sredstva: kadar, plan, kut snimanja, pokret kamere, zvuk, montažu, o kojima ćemo još detaljno učiti - pa stoga neki govore o animiranom filmu kao kombinaciji likovne i filmske umjetnosti, kao o nekom graničnom području. Drugi ga pak smatraju posebnom, osmom umjetnošću.

Neki animirani filmovi nastoje prenijeti stvarni svijet u svijet crteža, ako govorimo o crtanom filmu, pa je to igrani film u crtanom obliku. Sve veoma nalikuju na zbilju; likovi, njihovo kretanje, prostor i drugo. To su filmovi koje po najpoznatijem autoru crtanih filmova Waltu Disneyu nazivamo diznijevskim. Drugi pak stvaraju svoj vlastiti svijet, od likova do prostora. Likovi su jedva prepoznatljivi ako ih uspoređujemo s likovima iz života. (To su geometrijski likovi, trokuti, kružnice s vrlo malo naznačenih, nacrtanih detalja.) Prostor je često samo naznačen (primjerice, neka žuta površina, ploha), zvukovi su pretežito šumovi, likovi se kreu skokovito. Ako donose nešto novo, u svakog autora drugačije, takvu animaciju zovemo modernom. Sve je to animirani film. Redatelji se odlučuju na koji će način likovno i filmski ispričati svoje priče, odnosno prenijeti primatelju, tj. gledatelju svoje poruke animiranim filmom kao medijem.