Stajalište ili sitnica pod nazivom financije često su razlog odlučivanja redatelja za film ili video, no mnogo je još faktora koji sudjeluju pri takvome odabiru.
Uglavnom, za povijest videa najvažnija je naravno pojava televizije koja je osvanula već početkom 30-ih godina, no u malo drugačijem obliku i sa znatno slabijim mogućnostima nego danas. 30-ak godina kasnije pojavili su se i prvi portabl (portapak) videouređaji, a oni su s vremenom evoluirali u kamkordere, uređaje koji televizijsku stvarnost dupliciraju i arhiviraju.
Prvi je VTR sustav (Video Tape Recorder) 1956. osmislio Ampex i prodao ga iste godine za čak 50 tisuća dolara, a prvi VCR (Video Cassette Recorder) sastavio je Sony 1971. godine s jasnim ciljem da kino u potpunosti dovede u dnevnu sobu svakog stanovnika svijeta. Razlika između ta dva uređaja jest što VTR bilježi sliku na magnetnoj traci koja se ne nalazi u kazeti, kao kod VCR-a.
S druge strane, prvi su popularni videoformat, VHS - Video Home System, osmislili paralelno JVC i Panasonic 1976. godine, pa je upravo taj datum početak nove ere videoteka i jeftinijega snimanja dugometražnih radova.
No, kao godina nastanka videumjetnosti često se uzima 1963, kada je Nam June Paik u Wuppertalu postavio 13 televizora i na njima producirao distorzirane videosnimke (Exposition of Music – Electronic Television, naslovna, dio instalacije). Nakon toga, mnogo je umjetnika počelo eksperimentirati s novim medijem, pa se tako, pretpostavljamo, dogodila prava revolucija na polju eksperimentalne filmske umjetnosti, do tada rezervirane za sjevernoamerikance ili hm! Hrvate koji su paralelno radili eksperimente na filmskoj vrpci.
Ipak, distinkcija između filma i videa nije samo u povijesnom slijedu događanja; tu je još u igri i cijela tehnološka pozadina koja razlikuje ta dva medija. Dva su osnovna standarda emitiranja videoslike – PAL (Europa) i NTSC (SAD, Kanada, Japan), iako se u Francuskoj koristi i SECAM, a razlikuju se po rezoluciji i broju sličica u sekundi (Frames Per Second). Točnije, NTSC producira 30 sličica, a PAL 25 sličica u sekundi.
Iako se radi o tehnološki i povijesno složenom pitanju, razlika između filma i videa danas je veća nego ikada. Video je postao dominantnim medijem koji spaja televiziju, nadzorne kamere, pa i mobitele, dok je film još uvijek rezerviran za ekskluzivnije projekte namijenjene onima malo dubljega džepa ili barem onima s dobrim producentima.