Povezivanje računala

Osnovni pojmovi vezani uz povezivanje računala

1. Što je to računalna mreža?

1.3. Protokoli

Svako računalo u mreži radi pod utjecajem vlastitog operacijskog sustava, ali za komunikaciju s drugim računalima mora imati komunikacijski podsustav koji će omogućiti povezivanje različitih računala sa različitim operacijskim sustavima. Upravo zato postoje pravila komuniciranja koje nazivamo PROTOKOLIMA. Dakle da bi podaci putovali mrežom od računala koje ih šalje do računala kojem su potrebni, potrebno je poštovati određena pravila - protokole. Protokoli su pravila za prijenos podataka; ''jezik'' kojim se članovi u mreži dogovaraju oko prijenosa podataka.

E sad kako protokoli i uređaji znaju prepoznati računalo, kako znaju koje računalo je koje? E tu dolazi adresa, i to ne bilo koja adresa. Svako računalo spojeno u mrežu mora imati svoju jedinstvenu IP (Internet Protocol) adresu. IP adresa je 32-bitni broj (prema IPv4 standardu) grupiran u 4 bajta oblika:

 bbb.bbb.bbb.bbb

gdje je bbb broj između 0 i 255, na primjer 161.153.23.1

Prema IPv4 moguće je dodijeliti 232 (približno 4,3∙109) adresa

U mreži ne smiju postojati dva računala s istom IP adresom. Pojedini blokovi adresa rezervirani su za posebne svrhe i ne mogu se dodjeljivati računalima. Poslužitelji imaju fiksne adrese, a klijenti svakim spojem na Internet dobivaju novu adresu. Adrese se dodjeljuju po državama i regijama, tzv. domenama (naša je hr domena).

Broj adresa već sada je premalen pa se počinje primjenjivati novi sustav prema IPv6 u kojem adrese zauzima 128 bita pa se može dodijeliti ukupno 2128 adresa (približno 3,4∙1038).

Najčešći protokol u mrežama računala TCP/IP. TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) podržava sve vrste razmjene podataka (e-mail, prijenos datoteka, telefoniju, audio i video signale, hipertekst, …).

DNS (Domain Name system) je sustav naziva domen. Obzirom da su IP adrese su numeričke i teško pamtljive pa se upotrebljavaju simboličke adrese. Upravo pretvaranje adresa iz numeričke u onu tekstualnu odrađuje DNS sustav. DNS određenim skupinama ili ustanovama daje ovlasti nad imenima.

Da bi vam sve ovo bilo jasnije pogledajte video na ovom linku


Podaci mrežom putuju u obliku paketa. Izvorni podaci šalju se u obliku paketa od kojih svaki nosi:

  • dio podataka
  • informaciju o adresi računala pošiljatelja i računala primatelja
  • redni broj
  • na odredištu se paketi slože u jednu cjelinu
Brzinu prijenosa podatka mjerimo količinom podatka u bitima prenesenih u jedinici vremena: kb/s (1000 bita u sekundi), Mb/s (megabitima u sekundi), Gb/s (gigabitima po sekundi), … Deklarirana brzina prijenosa često predstavlja samo teorijsku vrijednost koja je veća od realne količine prenesenih podataka.