Osnovni pojmovi

1. Programski jezik ‒ što je to?


Računala se danas koriste u svim dijelovima ljudskog života: za razonodu i zabavu, vođenje poslova u manjim ili većim poduzećima, u različitim istraživanjima (civilnim i vojnim), u uređajima za svakodnevnu uporabu (pametni tv uređaji, pametni telefoni, perilice rublja…) i sl. Naravno da tehnička obilježja tih uređaja nisu potpuno jednaka i da su vezana za njihovu namjenu, ali namjenu svakog od tih uređaja određuje program koji se u tom trenutku na njemu koristi.

Na samom početku razvoja, računala nisu bila „programibilna”, odnosno njihovu je namjenu određivalo sklopovlje, a ne program. Kada se namjena računala trebala promijeniti, mijenjani su određeni dijelovi u računalu. Nedostaci takvih računala brzo su uočeni i počeo je razvoj višenamjenskih računala kakva imamo danas.

Program je skup naredbi ili instrukcija poredanih prema strogo određenom redoslijedu nakon čijeg izvršavanja dobivamo određeni rezultat. Glavni je dio programa naredba ili instrukcija. Osobe koje pišu programe su programeri, a proces nastajanje programa – programiranje. Program se piše umjetno stvorenim jezicima koje nazivamo programski jezici.

Kako čovjek rješava probleme? Čovjek koristi:
  • Učenjem,
  • Znanjem,
  • Pamćenjem,
  • Iskustvom,
  • Logičkim rasuđivanjem,
  • Intuicijom,
  • Osjećajima,
  • Itd.
Što od toga ima i može računalo? Računalo na raspolaganju ima samo:
  • Pamćenje,   
  • Logičko rasuđivanje.
Da bi računalo riješilo zadatak, treba ga pretvoriti u oblik koji uključuje samo te dvije sposobnost.