Medijska pismenost

1. Medijska pismenost

1.1. Mediji

Pojam "medij" širi je od pojma "mediji masovne komunikacije".

Medij dolazi od latinske riječi medius („srednji"), pa znači sredinu ili skup uvjeta u kojima se nešto događa (u smislu diskursa), osobu koja može biti posrednik između nečega ili nekoga, te sredstvo za masovno komuniciranje. 

On se može definirati u nekoliko značenja. Različito se tumači s obzirom na znanstveno područje ili područje društvenog djelovanja. U komunikacijskim znanostima medij je u osnovi tehničko ili fizičko sredstvo pretvorbe poruke u signal koji se može odaslati kanalom.

Dakle, mediji su kompleksni pojam koji označava sustave javnog informiranja, koji služe za raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva.

Prema Zakonu o medijima iz 2003. godine, mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike.

Knjiga je bila prvi medij. Danas se njezina uloga promijenila jer je knjiga sve više, masovno se proizvode, no unatoč tomu, knjiga je uspjela zadržati određenu ekskluzivnost. Ono što može knjiga, još uvijek ne može ni jedan drugi medij i stoga ne čudi što medijski teoretičari smatraju da je ona još uvijek temelj i preduvjet za medijsko opismenjavanje i razumijevanje medijski konstruirane stvarnosti. Postavlja se pitanje što knjiga još uvijek i unatoč svemu može bolje od drugih medija.