Medijska pismenost
3. Kritičko vrednovanje izvora
3.3. Dezinformacija
Mediji i suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije samo su olakšale i ubrzale dijeljenje dezinformacija pa su i posljedice dalekosežnije.
How false news can spread - Noah Tavlin 2015.
Visoka ekspertna skupina Europske komisije o lažnim vijestima i online dezinformacijama pojam dezinformacije opisala je na sljedeći način: „Pojam koji uključuje sve oblike lažnih, netočnih ili zavaravajućih informacija koje su osmišljene, predstavljene i promovirane kako bi nanijele štetu javnosti ili radi stjecanja profita“ (Report of the independent High level Group on fake news and online disinformation, https://ec.europa.eu/digitalsingle-market/en/news/final-report-high-level-expert-group-fake-news-and-online-disinformation).
Definicija se može proširiti te pod pojmom dezinformacije smatramo informacije koje su:
-
zavaravajuće
-
izmišljene
-
nisu točne
-
govore o događajima koji se nikad nisu dogodili
-
prenose izjave koje nikad nisu bile izrečene te najave događaja koji se nikada neće dogoditi
-
narušavaju povjerenje u društvu, umanjuju vjerodostojnost medija i kanala putem kojih se prenose
-
mogu utjecati na naša shvaćanja, znanja i ponašanja
-
mogu biti namjerne i slučajne
-
netko ih je namjerno proizveo i plasirao u medije
-
nisu novi fenomen i postojale su i prije medija
-
doživjele su svoj procvat s razvojem društvenih medija
Osnovna im je nakana – manipulirati publikom i navoditi na pogrešne zaključke o osobama, događajima ili pojavama o kojima se lažno izvještava i piše. Ova široka definicija jednim dijelom obuhvaća i pojam „lažne vijesti“ o čemu će biti riječi u sljedećem potpoglavlju.