Medijska pismenost

3. Kritičko vrednovanje izvora

3.3. Dezinformacija

Mediji i suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije samo su olakšale i ubrzale dijeljenje dezinformacija pa su i posljedice dalekosežnije. 

How false news can spread - Noah Tavlin 2015.

Visoka ekspertna skupina Europske komisije o lažnim vijestima i online dezinformacijama pojam dezinformacije opisala je na sljedeći način: „Pojam koji uključuje sve oblike lažnih, netočnih ili zavaravajućih informacija koje su osmišljene, predstavljene i promovirane kako bi nanijele štetu javnosti ili radi stjecanja profita“ (Report of the independent High level Group on fake news and online disinformation, https://ec.europa.eu/digitalsingle-market/en/news/final-report-high-level-expert-group-fake-news-and-online-disinformation).

Definicija se može proširiti te pod pojmom dezinformacije smatramo informacije koje su:

  • zavaravajuće

  • izmišljene

  • nisu točne

  • govore o događajima koji se nikad nisu dogodili

  • prenose izjave koje nikad nisu bile izrečene te najave događaja koji se nikada neće dogoditi

  • narušavaju povjerenje u društvu, umanjuju vjerodostojnost medija i kanala putem kojih se prenose

  • mogu utjecati na naša shvaćanja, znanja i ponašanja

  • mogu biti namjerne i slučajne

  • netko ih je namjerno proizveo i plasirao u medije

  • nisu novi fenomen i postojale su i prije medija

  • doživjele su svoj procvat s razvojem društvenih medija

Osnovna im je nakana – manipulirati publikom i navoditi na pogrešne zaključke o osobama, događajima ili pojavama o kojima se lažno izvještava i piše. Ova široka definicija jednim dijelom obuhvaća i pojam „lažne vijesti“ o čemu će biti riječi u sljedećem potpoglavlju.