Vezivni materijali

osnovni podatci o vezivima

Cement

Cement je vezivni materijal dobiven preradom lapora ili tupine. U kamenolomima se lapor usitnjava i drobi. Izdrobljeni lapor obogaćuje se dodatcima kao što su minerali i pepeo te se peče u rotacijskim pećima na visokoj temperaturi i do 20000C. Pri tome nastaje poluproizvod pod nazivom klinker. Klinker je sive boje u obliku zrnaca (granula). Nakon hlađenja klinker se melje u sitni prah te tako nastaje cement.

ement

U ovisnosti od kemijskog sastava sirovine danas se dobivaju različiti tipovi cementa: silikatni cement ili portland cement, bijeli cement, metalurški cement, pucolanski cement te aluminatni cement.

Vrste cementa

Vrijeme vezivanja cementa ovisi o tipu cementa i omjerima u kojima je on pomiješan s drugim materijalima. Početak vezivanja započinje kada cementu dodamo vodu a završava kada masa očvrsne. 

Kao što smo već naveli smjesa cementa, šljunka i vode koristi se za dobivanje betona, no ukoliko miješamo cement, pijesak i vodu dobiva se žbuka (mort). Ponekad se u smjesu žbuke dodaju i određene količine vapna. Žbuka je vezivni materijal koji se nanosi na unutarnje i vanjske površine zidova. Fasadna žbuka je vrsta žbuke koja se nanosi na vanjske strane objekta – fasade te doprinosi njegovom estetskom izgledu.

PRimjer omjera za beton

Žbuka  Žbukanje