– primjer demokratskog političkog govora. Uvažavanje različitih stavova (religije, rase…). Smatra se da je tolerancija ključ svega, da bismo svi trebali gledati s te, demokratske strane na sve odluke koje se donose. Dijalog između ljudi je bit svega, mržnja će minuti, diktatori će umrijeti, ali sloboda je nešto što neće minuti do god ima ljudi.
– primjer ekskluzivnog političkog govora. U ovom govoru političar Marić
opravdava svoj položaj i odnos u Saboru koristeći se terminima koje možda neki
ljudi ne razumiju, ali razumiju kolege iz Sabora. On u govoru opravdava svoj
položaj u Agorkoru te odnos privatnog i poslovnog života. Termini (rejting,
potencijali koje je imao, kritički položaj) nisu razumljivi svakome, ali
smatram da je on njima branio svoj položaj ispred kolega koji su u sve to bili
upućeni.
– primjer totalitarnog političkog govora. Govori ljudima i obećaje im „brda i
doline“. Govori o tome da njihova
stranka ne želi vladati, već da žele služiti narodu, žele uvesti reforme,
vratiti dugove, riješiti problem zapošljavanja. Realno, u današnje je vrijeme
lakše pridobiti narod obećavajući im takvo što upravo zato što je narod postao
očajan i takvi govori im bude nadu. Stvaraju prividni dojam o važnosti novca, a
danas je novac izvor svega.
Odlični primjeri, Martina!