Filmska izražajna sredstva
Pokreti kamere
Kada smo govorili o kadru, spomenuli smo da on može biti miran (statičan) ili pokretan (dinamičan), što ovisi o tome je li kamera nepomična ili se kreće.
Pokretna kamera u filmu stvara i opisuje prostor, no ona prati i likove ili predmete u prostoru, može stvoriti privid pokreta nepomičnih predmeta, stvara dinamičnu sliku viđenu iz kuta gledanja osobe u pokretu (subjektivni kadar), izražava napetost, nervozu i slična stanja.
Osnovne vrste pokretne kamere su:
Panorama (švenk) – pokret pri kojemu se kamera okreće oko svoje osi. Panorama može biti horizontalna i vertikalna. Osnovni zadatak panorame jest opisni. Njome se najčešće otkriva i prikazuje neki prostor i uspostavljaju se prostorni odnosi. Panorama može imati ulogu i u stvaranju iznenađenja. To znači da kamera polako okreće po prostoru, predmetima ili likovima i odjednom, najčešće, otkriva nešto novo, neočekivano.
Vožnja kamere – stanje je kamere pri kojemu se ona pokreće zajedno s postoljem. To postolje mogu biti različita prometala – automobil, autobus, tramvaj itd… Vožnjom se kamera fizički približava, udaljava ili prolazi pokraj objekta snimanja. Vožnje kamere mogu biti: vožnja prema naprijed, vožnja unatrag i bočna vožnja.
Kamera na dizalici – kad je kamera na dizalici – kranu, zajedno sa snimateljem i njegovim pomoćnikom, a u današnje vrijeme i bez snimatelja jer njome upravlja računalo, ona se može pokretati okomito, vodoravno, dijagonalno.
Slobodna kamera ili kamera iz ruke – Pri snimanju kamerom iz ruke pojavljuju se sve vrste pokreta i kretanja kamere. Slobodnom kamerom koja je potpuno podređena događaju ili osobi postiže se poistovjećivanje s likovima. Kamera iz ruke ima još jednu veliku prednost: kad se podređuje snimanoj osobi, ona se stoga manje opterećena kamerom, pa će manje vješti glumci djelovati prirodnije. Činjenica je da kamera tijekom snimanja iz ruke trese te gledatelju otkriva svoju prisutnost. Zato se takav način snimanja često rabi za postizanje dojma da je riječ o dokumentarnom filmu čak i kad to možda nije tako.
Steadicamkao posljednji veliki izum među alatima filmskih stvaralaca dobio je svoje mjesto te je u modernoj proizvodnji postao nezaobilazan. U bogatim produkcijama koristi se uobičajeno kao i kolica ili stativ. U preko dvadeset godina postojanja steadicam nije doživio bitne promjene u konstrukciji, usavršavan je kako bi mogao nositi moderne kamere, ali princip je ostao isti, tako da su u upotrebi još uvijek i modeli izrađeni prije dvadeset godina.
Vještina korištenja steadicama postala je važan čimbenik za posao operatera (švenkera), a vrlo često je i uvjet za dobivanje posla. Budućnost mu je osigurana i sve više ljudi je osposobljeno za korištenje istoga.