Film, kao i svaka umjetnost, ima svoja izražajna sredstva po kojima se razlikuje od drugih umjetnosti. Uz pomoć tih sredstava on djelomice mijenja zbilju koja se nalazi ispred kamere.
Temeljna izražajna sredstva su kadar, filmski plan, kut snimanja, pokreti kamere, zvuk u filmu i montaža.
Kadar je osnovni element filma, neprekinuta je filmska snimka na filmskoj vrpci.
Prizori u filmu se snimaju s različitih udaljenosti. To je flimski plan.
Kamera se često nalazi u visini očiju. Katkad je ispod, a katkad iznad onoga što snimamo. Tada govorimo o kutu snimanja koji može biti gornji ili donji.
U filmu nije moguće sve prikazati statičnom kamerom. Stoga se rabe pokreti kamere kao što su: panorama, vožnja, slobodna kamera, kamera na dizalici itd...
Pokretima kamere postiže se opis prostora, stvara se napetost, iščekivanje, postiže se osjećaj izravne prisutnosti nekom događaju i drugo.
U filmu nailazimo na govor, šumove i glazbu, pri čemu šum ima najrealističnije obilježje. Glazba je u tom smislu najviše umjetna, stvorena od čovjeka, ali s velikim izražajnim mogućnostima. Govor mora biti svakidašnji, a to se postiže i načinom govora, što znači da ljudi često upadaju jedni drugima u riječ, da govore istodobno itd..
Govor u filmu je dijalog, monolog ili komentar (spikerski tekst).
Šum u filmu dolazi do izražaja u kobinaciji s tišinom. Tada će se stvoriti osjećaj nelagode ili napetosti.
Temeljna izražajna sredstva su kadar, filmski plan, kut snimanja, pokreti kamere, zvuk u filmu i montaža.
Kadar je osnovni element filma, neprekinuta je filmska snimka na filmskoj vrpci.
Prizori u filmu se snimaju s različitih udaljenosti. To je flimski plan.
Kamera se često nalazi u visini očiju. Katkad je ispod, a katkad iznad onoga što snimamo. Tada govorimo o kutu snimanja koji može biti gornji ili donji.
U filmu nije moguće sve prikazati statičnom kamerom. Stoga se rabe pokreti kamere kao što su: panorama, vožnja, slobodna kamera, kamera na dizalici itd...
Pokretima kamere postiže se opis prostora, stvara se napetost, iščekivanje, postiže se osjećaj izravne prisutnosti nekom događaju i drugo.
U filmu nailazimo na govor, šumove i glazbu, pri čemu šum ima najrealističnije obilježje. Glazba je u tom smislu najviše umjetna, stvorena od čovjeka, ali s velikim izražajnim mogućnostima. Govor mora biti svakidašnji, a to se postiže i načinom govora, što znači da ljudi često upadaju jedni drugima u riječ, da govore istodobno itd..
Govor u filmu je dijalog, monolog ili komentar (spikerski tekst).
Šum u filmu dolazi do izražaja u kobinaciji s tišinom. Tada će se stvoriti osjećaj nelagode ili napetosti.
Zadnji puta izmijenjeno: ponedjeljak, 19. kolovoza 2013., 18:42