Filmska izražajna sredstva
Kadar
Svaki se film sastoji od niza kadrova, pa je kadar osnovna jedinica filma.
Kadar, osnovni element snimljenog filma, neprekinuta je filmska snimka na filmskoj vrpci.
Kadrove razlikujemo prema nastanku: jesu li to kadrovi nastali tijekom snimanja - još iz zovemo snimateljski ili tehnički, a ako se kadrovi nalaze u prikazivanom filmu, tada se zovu redateljski jer su već uklopljeni u film.
Snimateljski kadar možemo shvatiti kao dio filmske vrpce koji je snimljen neprekidnim radom kamere, od njezina uključenja do isključenja. Redateljski kadar je neprekinuta snimka između dva reza (rez je mjesto spoja dva kadra, kraj jednoga i početak drugoga). On je najčešće kraći od snimateljskog kadra ili se možda poslije u montaži dijeli na više kadrova koji se pojavljuju na raznim mjestima u filmu. Redateljsko je umijeće kako će nešto ispričati i prikazati kadrovima, a da pritom uvijek bude zanimljiv. To umijeće zove se kadriranje.
Tako razlikujemo kratke i duge kadrove . Valja razlikovati mjernu duljinu od doživljaja duljine. Ne postoji pravilo koji ćemo kadar nazvati kratkim, a koji dugim. Duljina kadra ovisi o nizu preduvjeta, primjerice o sadržaju koji se prikazuje (prikaz panorame nekoga grada vjerojatno će trajati dulje od prizora detalja šake), dok doživljaj kratkoće ili duljine pak ovisi o mjestu toga kadra između ostalih kadrova, kako kadrova koji mu prethode, tako i kadrova koji slijede.
Imamo i statične, dinamične, plošne i dubinske kadrove.
Samo onaj kadar koji je snimljen pokretnom kamerom naziva se dinamični. Stoga je potpuno nevažno da li se tijekom snimanja pokreću glumci, primjerice u prizoru tučnjave ili je snimljena neka kuća - u jednom i drugom primjeru ako je kamera statična to je ujedno i statični kadar.
Međutim ako snimamo zgradu, a kamera ju prikazuje krećući se od podnožja do krova to je dinamični kadar, kao što će dinamični kadar biti i prikaz tučnjave ako sada kamera prati, kreće se zajedno sa sudionicima borbe.
Neki kadrovi u filmu imaju dubinu, a neki ne. Stoga razlikujemo dubinske i plošne kadrove. Dubinski kadar prikazuje jednako oštro sve planove slike (prednji, srednji, pozadinu), u njemu je jednako oštar okoliš i lik. Takav kadar kao da najviše odgovara našem iskustvu, kako mi vidimo svijet oko sebe, pa nas se stoga dubinski kadar doimlje znatno realističnije od plošnoga.
