Prijava AAI@EduHrLEKSIKOLOGIJA
I. UVOD
- leksem - ukupnost svih oblika i značenja jedne riječi
- leksik - općeuporabni termini - tvore svi leksemi hrvatskoga jezika
- leksikologija - jezikoslovna disciplina, proučava rječnički sustav (leksik)
- područja leksikologije - tvorba riječi, frazeologija, onomastika, nazivoslovlje, leksikografija
lingvistika (jezikoslovlje)
semiologija (znak i znakovni sustav)
semantika (proučava sadržajnu stranu znakova)
II. JEDNOZNAČNOST I VIŠEZNAČNOST LEKSEMA
- jednoznačnice - monosemija (jednoznačnost leksema)
- višeznačnice - polisemija (višeznačnost leksema)
leksično - semantičke varijante leksema
o metafora (On je lisica.)
o metonimija (Čitam Kafku.)
- semantičke komponente
a) glavno (osnovno)
b) sporedno (izvedeno)
- denotativno (neutralno) značenje - izravno upućuje na pojam
- konotativno (obilježeno) značenje - oznake ili asocijacije
- podruštvljeno (socijalizirano) značenje - asocijacije zajedničke svima ili većini govornika hrvatskog jezika
- individualno (okazionalno) značenje - konotacije ovisne o određenom kontekstu ili su svojstvene samo jednom piscu
III. SINONIMIJA
- sinonimija - semantički odnos dva ili više vrsta leksema (ista vrsta riječi; različit izraz, jednak sadržaj)
-vrste sinonima:
bliskoznačnice (zamjenjuju samo u nekim kontekstima - generacija, naraštaj, pokoljenje)
istoznačnice (zamjenjuju u svim kontekstima - tuga, žalost)
standardnojezični (tuga - žalost)
nestandardnojezični (kulja, top, sulja, kolac, kec....)
- kontaktni sinonimi - pripadaju različitim hrvatskim govorima
- hiperonim - značenjska nadređenica
- hiponim - značenjska podređenica (specifična sastojnica)
- kohiponim - značenjske supodređenice (čovjek - muškarac, žena)
IV. HOMONIMIJA
- homonimija - izjednačenje izraza dvaju leksema različitih značenja
- homonimi - leksemi jednakih izraza
a) obični (morfološki) Djed ima pet unuka.
b) leksički para (3. lice jednine glagola parati)
para (G. mn. imenice para)
- homonimski parnjaci - dva leksema istog izraza, a različita značenja
- homografi (istopisnice) pas - pas
- homofoni (istozvučnice) Višnja - višnja
- četiri načina nastanka leksičkih homonima
a) prilagodba posuđenica (lat. borax = bor - vrsta četinjača > bor - kemijski element)
b) tvorba riječi - tvorbeni homonimi (dopisati - pripisati > dopisati - završiti pisanje)
c) glasovne promjene u prošlosti hrvatskoga jezika (klen - vrsta javora > klen - vrsta ribe)
d) udaljavanje značenja višeznačnice (kosa - oruđe > kosa - padina)
V. ANTONIMIJA
- antonimija - pojava znalenjske opreke između dvaju leksema
- antonimi po podrijetlu
a) istokorijenski - upisati - ispisati
b) raznokorijenski - istina - laž
- antonimi po naravi značenjske opreke:
a) binarni antonimi - komplementarni odnos - istina - laž
b) stupnjeviti - međustupnjevi - visok - nizak
* međustupanj = normalna rasta
c) obratni - pradjed - praunuk
- po usvojenosti
a) općejezični - bos -obuven
b) individualni ili kontekstualni
- Sudbina što drugima nalijeva vina, tebi će naliti žuči. (D. Cesarić)
- oksimoron (stilska figura - oštroumna ludost)
- višestruka antonimija (star - koji je u kasnijoj životnoj dobi > star - koji je rabljen)
- djelomična antonimija (dan - noć)
VI. RASLOJENOST LEKSIKA
A) VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA
- vremenska raslojenost - pokazuje razvoj leksika u povijesnom tijeku
- leksik hrvatskog standardnog jezika
a) općeurabni - aktivni i pasivni
b) leksik ograničene porabe - terminologija
AKTIVNI SLOJ OPĆEG LEKSIKA - leksemi koji su u određenom razdoblju poznati većini govornika hrvatskog jezika; neutralna poraba u pisanoj i govornoj komunikaciji
PASIVNI SLOJ OPĆEG LEKSIKA - zastarjeli leksemi
HISTORIZMI - djelovanje izvanjezičnih činitelja (škuda)
ARHAIZMI - djelovanje unutarjezičnih razloga
- vrste:
izrazni (horugva - zastava)
sadržajni ili značenjski (vrač - liječnik)
tvorbeni (ljepost - ljepota)
fonološki (cesar - car)
grafijski i pravopisni (ortografski) (ovdje, ovdi - ondi)
NEKROTIZMI - leksemi karakteristični za leksik pojedinog pisca (ljesit - B. Karnarutić - 16.st)
KNJIŠKI LEKSIK - pojavljuju se samo u knjigama (brodokršje)
LEKSIK NA PRIJELAZU
- zastarjelice - rijetko rabljeni leksemi - ferije
- pomodnice - označuju neku pomodnu upotrebu - kokotica
- oživljenice - riječi došle iz pasivnog leksika - dužnosnik
- novotvorenice - neologizmi - novostvorene riječi - vikendica
* individualne novotvorenice - stilski obilježene
B) PODRUČNA RASLOJENOST LEKSIKA
- lokalizmi - leksemi svojstveni jednom mjesnom govoru (gospar - Dubrovnik)
- regionalizmi - leksemi karakteristični za sve govore koji pripadaju istoj skupini govora
(utvaj = pašnjak posavski regionalizam)
- dijalektizmi - leksemi karakteristični za cijelo područje jednog narječja - najveća prostorna proširenost
- vrste:
potpuni leksički dijalektizam (hiža - kuća)
leksičko - semantički dijalektizam (magarac - tovar)
tvorbeni dijalektizam (*bogatec - bogataš)
fonološki dijalektizam (*crikva - crkva)
etnografski dijalektizam (bevanda) - za etnografski dijalektizam hrvatski standardni jezik nema zamjena
C) FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA
- stilistika - proučava funkcionalnu stranu porabe jezičnih jedinica
- vrste: fonostilistika, morfostilistika, sintaktostilistika, leksikostilistika, semantostilistika
- stil - izbor različitih mogućnosti za izricanje istog sadržaja
FUNKCIONALNI STILOVI HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA:
1. Književno - umjetnički: dramski, pjesnički, prozni - subjektivnost, osjećajnost, prenesena značenja - poetizmi - leksemi karakteristični za pjesnički podstil
2. Publicistički (hibridni podstilovi) - preplitanje književnoumjetničkog i znanstvenog stila - subjektivnost, objektivnost; poetizmi i stručni leksik
3. Znanstveni - objektivnost, misaonost, stručni pojmovi - termini
4. Administrativni - blizak znanstvenom stilu (poslovni podstil službenih spisa i poslovnih dopisa) - objektivnost, nema prenesenih značenja, kratke rečenice (sažetost, impersonalnost)
5. Razgovorni - svojstven ponajprije usmenoj komunikaciji, naziva se i kolokvijalni stil
- kolokvijalizmi - leksemi česti u razgovornom stilu, ali ne i u biranom jeziku (kužiš)
- žargonizmi - leksemi koji pripadaju dobno ili profesionalno izdvojenim društvenim skupinama (kulja)
- vulgarizmi (verba obscena) - neprimjerene, nepristojne riječi (seljačina)
LEKSIČKO POSUĐIVANJE
- jezično posuđivanje - preuzimanje jezičnih jedinica
- posuđenice - jedinice posuđene iz drugih jezika
Razlozi posuđivanja:
a) unutarjezični razlozi - hrvatski jezik u drugim jezicima nalazi rješenja kojima popunjava praznine u vlastitom leksičkom sustavu (evanđelje - Isusovo naviještanje, Radosne vijesti;
škola - prosvjetna ustanova)
* kadšto su posuđenice potrebne hrvatskom jeziku jer se značenjem ne podudaraju s njima najbližim hrvatskom leksemima (npr. intervju - razgovor)
b) izvanjezični razlozi - u vezi s društvenom naravi jezika:
- političke veze između govornika dvaju (ili više) naroda
- njihove gospodarske veze
- kulturne veze
- znanstveno - tehničke veze
- izravan zemljopisni dodir jezičnih područja
Načini posuđivanja
a) izravno lat. lector > hrv. lektor češ. pokus > hrv. pokus
b) posredno grč. alaloa, lat. acacio > hrv. akacija
c) kružno (kombinacija izravnog i posrednog) hrv. akov - mađ. ako - slav. okov (????)
Vrste posuđenica:
a) prevedenice - domaće riječi nastale na temelju strane (brzojav - telegram; neboder - engl. skyscraper; prabilježnik - grč. / lat. protonotarum) - izraz i sadržaj naslijeđeni su od stranog leksema
b) internacionalizmi - u više jezika isto osnovno značenje i u osnovi isti izraz (demokracija, kronika, mozaik, stil)
c) egzotizmi - označuju različite posebnosti pojedinih naroda (metaksa, kilt, fado, iglu, avokado, ljama, rupija, lord....)
d) eponimi - nazivi nastali prema imenu (sendvič, petrarkizam, baraba); najčešće su nazivi nekih otkrića, razdoblja u umjetnosti, književnosti, filozofiji...
e) značenjske (semantičke) posuđenice (miš - bubica, engl. mouse - bug)
** strane riječi - navode se u izvornom obliku - njihova različitost se u pismu uobičajeno ističe drugom vrstom slova
Prilagodba posuđenica:
1. grafijska i pravopisna - transkripcija i transliteracija
2. fonološka - engl. cowboy > hrv. kauboj
prozodijska prilagodba - njem. Dozent > hrv. docent
3. morfološka - njem. die Kritik > hrv. kritika (ženski rod -a)
- engl. to box > hrv. box-a-ti
4. značenjska - značenje posuđenice jednako je u jeziku davaoca i hrvatskom jeziku
(tal. ballerina > hrv. balerina)
- značenje posuđenice uže je u hrvatskom jeziku (engl. blues - melankolija, vrsta glazbe > hrv. bluz - vrsta glazbe)
- značenje posuđenice uže je u hrvatskom jeziku (mađ. hajdu(k) > hrv. hajduk)
* usvojenice - posuđenice visoka stupnja uklopljenosti u hrvatski jezik (škola)
* tuđice - posuđenice koje se nekom svojom značajkom ne uklapaju u hrvatski standardni jezik
(anglizam šou - show - G.jd. šoua, D.jd. šouu, A.jd. šou, I.jd. šouom)
PURIZAM I JEZIČNA KULTURA
- normiranost - sustav pravila
- opća standardnojezična norma:
a) pravopisna (ortografska)
b) pravogovorna (ortoepska)
c) fonološka
d) morfološka - gramatička norma
e) sintatička - gramatička norma
f) leksička (normiranje porabe leksema)
g) stilistička (stilska funkcionalnost leksema)
- normativni priručnici: pravopis, gramatika, rječnici
- jezično čistunstvo ili jezični purizam - posebna skrb za pravilnost i čistoću hrv. standardnog jezika
- puristička načela i kriteriji: novotvorenice i prevedenice, dijalektizmi, posuđenice
- osnovna puristička pravila
1. egzotizmi, eponimi, usvojenice, te internacionalizmi ostaju
2. ostaje posuđenica za koju nemamo zamjene ili je zastarjela (antena, tangenta...)
3. hrvatski leksem ima prednost pred posuđenicom (djelotvoran, ne efikasan)
4. posuđenicu treba rabiti samo ako je opseg sadržaja širi ili uži, kad je hrvatski leksem ne može zamijeniti, a da to ne bude na štetu preciznosti iskaza (opsegom sadržaja ne podudaraju se leksemi autor i pisad, primitivan i prvotan...)
5. izraz posuđenice koji je prilagođen u višem stupnju ima prednost (prednost: klišej, kriterij, licencija, portret, asimilacijski...)
6. ponovno posuđvanje i prilagođavanje je pogrešno (aktualan -točno, aktuelan - krivo)
- stilski obilježena upotreba
- puristički zahtjevi ne obvezuju u stilski obilježenoj porabi standardnog jezika (ponajprije u jeziku književnog djela)
- puristička ograničenja ne vrijede za narječja, žargone i razgovorni jezik
IMENA
- onomastika (imenoslovlje) - podrijetlo, sustavnost i značenje imena
- opće imenice ili apelativi - imenice kojima se imenuju svi pripadnici određene vrste bića,pojava ili stvari
- vlastita imena - pojedinačni pripadnici ili skup pripadnika određene vrste, bića ili pojava
Hrvatska imena dijele se u dvije osnovne skupine:
a) antroponimi (imena ljudi) - antroponomastika (grana onomastike)
b) toponimi (imena mjesta kojima pribrajamo i imena zemalja, država i rijeka) - toponomastika (grana onomastike )
U hrvatskoj antroponimiji razlikujemo:
a) osobna imena
b) nadimke
c) prezimena
- pridjevci (župan Desimir, Juraj Dalmatinac)
- patronimi - prezimena nastala od očeva imena
- matronimi - prezimena nastala od majčina imena
d) etnonimi - imena naroda i etničkih skupina (Baski, Čileanci, Nijemci...)
TOPONIMI
a) ojkonimi - imena naseljenih mjesta (Dubrovnik)
b) oronimi - imena gora (Gvozd)
c) hidronimi - imena voda (potoci, rijeke, jezera - Mura)
* egzonimi - posebna skupina ojkonima - hrvatska imena naseljenih mjesta koja se nalaze izvan hrvatskoga jezičnog područja (Atena, Beč, Rim)
* ktetik - posvojni pridjev izveden od imena naseljenih mjesta
* etnik - ime stanovnika naseljena mjesta
* onomastočka stilistika - proučava podrijetlo, značenje i funkcionalnost imena u književnom djelu
FRAZEMI
- frazemi - višečlane jezične jedinice, u govornom aktu reproduciraju se kao cjelina
- frazeologija:
a) jezikoslovna disciplina disciplina koja proučava frazeme
b) ukupnostz frazema nekoga jezika (npr. frazeologija)
UVJETI DA BI NEKA VRSTA LEKSEMA BILA FRAZEM:
1. postojana veza leksema - ne može se mijenjati ni zamjenjivati
(trn u peti = frazem - trn u stopalu ≠ frazem)
2. ta postojana veza sastoji se od najmanje dviju punoznačnica - to mogu biti imenice (jabuka razdora), imenica i pridjev (medvjeđa usluga), glagol i imenica (stezati remen), glagol i prilog (izići nakraj), imenica i prilog (korak naprijed), broj i imenica (jedan korak)
3. barem jedna punoznačnica gubi svoje leksičko značenje i dolazi do značenjske preobrazbe - dobiva posebno značenje (baciti koplje u trnje - frazem čije je značenje: odustati od daljnje borbe za nešto)
4. frazemi se u kontekstu mogu aktualizirati u svim sintatičkim funkcijama (frazem Bogu iza leđa u rečenici: Ivan živi Bogu iza leđa, po funkciji = priložna oznaka)
* frazemske inačice ili varijante - najčešće se razlikuju jednom sastavnicom; frazem trn u peti ima inačicu trn u oku; hladan kao kamen - hladan kao mramor - hladan kao led...
* frazemske višeznačnice - Petar je u svom poduzeću bog bogova (vrlo utjecajan čovjek). Bilo nam je bog bogova (izvrsno).
* frazemske istoznačnice (sinonimi) - frazmeska istoznačnost - Tanak kao čačkalica, Suh kao bakalar, Sama kost i koža > vrlo tanak, mršav
* frazemska antonimija - frazemski antonimi - Živjeti na kruhu i vodi (oskudno živjeti) > Živjeti kao bubreg u loju (živjeti u izobilju)
PODRIJETLO I VRSTE FRAZEMA
* Frazemi nastaju frazeologiziranjem (na početku slobodna veza leksema - na kraju frazem)
1. Frazemi prema središnjoj punoznačnici - imenički (kamen smutnje)
- glagolski (vedriti i oblačiti)
- pridjevski (mrtav umoran)
- priložni (navratn nanos)
2. Frazemi po podrijetlu - nacionalni (od Kulina bana)
- biblijski (pasti kao mana s neba)
- frazemi stranog podrijetla - prevedeni i neprevedeni
(tal. vedere le stelle - vidjeti sve zvijezde)
3. Frazemske sraslice - bar jedna od sastavnica nema vlastitoga lekseičkog značenja (mile lale,ni bu ni mu)
4. Frazemi po pintatičkom ustrojstvu
- frazemi rečenice (Otkako je počleo rat, činilo mu se da su svi njegovi poslovi samo trla baba lan da joj prođe dan. - znači: uzaludan posao)
- frazemi sintagme (Čitatelji vole majostra od pera.)
TVORBA RIJEČI
- proučava načine oblikovanja i sredstva za oblikovanje novih riječi
- novi leksemi tvore se prema tvorbenim uzorcima od leksema koji već postoje u hrvatskom jeziku
- Osnovni leksem - u tvorbenom procesu služi kao polazište
- Tvorenica - leksem koji nastaje tvorbenim procesom
- Osnovni leksem i tvorenica stoje u tvorbenoj vezi
- Izravna ili bliža tvorbena veza (praznak - znak)
- Posredna ili dalja tvorbena veza (učiteljica - učiti)
- Tvorbena osnova - dio tvorenice koji joj je zajednički s osnovnim leksemom
- Korijen leksema - čuva zajedničku značenjsku jezgru srodnih leksema
- Etimologija - proučava korijene, podrijetlo, razvoj leksema
- Tvorbena porodica - čine je sve tvorenice između kojih postoji tvorbena veza
- Izvedenice - tvorenice motivirane jednim osnovnim leksemom (Hrvat - hrvatski)
- Složenice - tvorenice motivirane dvama osnovnim leksemima (zrakoplov)
- Tvorbena raščlamba ili tvorbena analiza - raščlanjivanje tvorenice na tvobrne sastavnice
- Tvorbeni šav - granica između tvorbenih sastavnica
- Tvorbene sastavnice
- tvorbena osnova (hrvat)
- prefiks (pra-)
- sufiks (nastavak) (-ski)
- spojnik (interfiks) (-o-)
- Izvođenje i slaganje dva su osnovna postupka u tvorbi riječi
TVORBENI NAČIN
1. Pravi tvorbeni načini
a. SUFIKSALNA TVORBA - tvorbena osnova + tvorbeni nastavak (sufiks) > GLAZB+EN
b. PREFIKSALNA TVORBA - tvorbenoj osnovi predmeće se tvorbeni predmetak (prefiks)
> DO + ČASNIK
c. PREFIKSALNO - SUFIKSALNA TVORBA > BES + KRAJ + AN
d. SLAGANJE - dvije tvorbene osnove povezuju se spojnikom -o- > ROMAN - O - PISAC
- NULTI PREFIKS ø > ZIM - ø - ZELEN
- POLUSLOŽENICE > LOVOR - VIJENAC (obje sastavnice zadržavaju svoj naglasak)
e. SLOŽENO - SUFIKSALNA TVORBA > SREDNJ - O - ŠKOL - AC
f. SRASTANJE (sraslice) > BLAG - DAN
2. Pomoćni tvorbeni način
- PREOBRAZBA ili KONVERZIJA - prelazak riječi iz jedne vrste u drugu:
- pridjev ž.r. mlada > imenica ž.r. mlada
TVORBA IMENICA
- sufiksalna tvorba, najplodniji način > krojač, sretnik, piskaralo, šarov, cvjetača, poklopac, cementara, samoća, crvić, komadina, krunidba, hodanje, letenje, učenje, Alžirac, Slavonka
- prefiskalna tvorba > dopredsjednik, međuvrijeme...
- prefiksalno - sufiksalna tvorba > primorje, dovratak...
- tvorba imeničkih složenica slaganjem > romanopisac, bjelokost, samoironija...
- imeničke tvorenice nastale složeno - sufiksalnom tvorbom > nogomet, debelokožac...
TVORBA PRIDJEVA
- sufiksalna tvorba, najčešći način > blatan, kožnat...
- prefiksalna i složeno - sufiksalna tvorba > omalen, dvosmjeran...
- prefiksalno - sufiksalna tvorba > bezimen
TVORBA PRILOGA
- sufiksalna tvorba > danomice, stojećke...
- prefiksalna tvorba > olako, previše...
- prefiksalno - sufiksalna tvorba > netremice, bezobzirce...
TVORBA GLAGOLA
- sufiksalna tvorba > zapis - iva - ti
* imperfektivizacija > obećati - obećavati
* perfektivizacija > klecati - klecnuti
- prefiksalna tvorba, najplodniji tvorbeni način > dopisati
- prefiskalno - sufiksalna tvorba > popločati
* perfektivizacijsko - imperfektivizacijski niz
LEKSIKOGRAFIJA
- GLOSARI - prvi rukopisni popisi leksema
- RJEČNIK - samostalni popis leksema u obliku knjige
- LEKSIKOGRAFIJA - umijeće sastavljanja i pisanja rječnika (LEKSIKOGRAF)
- VRSTE RJEČNIKA:
a) enciklopedijski (opći, nacionalni, posebni)
b) jezični - po sadržaju: općejezični, posebni / specijalni
- po opsegu: mali, srednji (priručni), veliki
- po broju jezika: jednojezični, dvojezični, višejezični
* NATUKNICA (LEMA) - kanonski oblik leksema (infinitiv, nom.jd,)
HRVATSKI RJEČNICI
PRVI RJEČNICI
- Aneksni rječnici - popisi riječi s objašnjenima o značenju
- Nicollo Roccabonella - LIBER DE SIMPLICIBUS, XV. st (višejezični rječnik)
- Hieronymus Meglser - DICTIONARIUM QUATUOR LINGUARUM, 1592.
- Faust Vrančić - DICTIONARIUM, Mleci, 1595. (petojezični rječnik)
XVII.st
- Jakov Mikalja: BLAGO JEZIKA SLOVINSKOGA, 1649. - 51. (s kratkom gramatikom)
- Bartol Kašić: INSTITUTIONUM LINGUAE ILLYRICAE, Rim, 1604. (gramatika)
- Juraj Habdelić: DIKCIONAR ILI REČI SLOVENSKE, Graz, 1670.(1.djelo kajkavske leksikografije)
XVIII.st
- Ardellio della Bella: DIZIONARIO, Mleci, 1728. (s gramatikom)
- Ivan Belostenec: GAZOPHYLACIUM, Zagreb, 1740.
- Franjo Sušnik i Andrija Jambrešić: LEXICON LATINUM, Zagreb, 1742.
XIX.st
- Joakim Stulli: LEXICON, 1801., 1806., 1810. (trojezični rječnik)
- Ivan Mažuranić i Jakov Užarević: NJEMAČKO - ILIRSKI SLOVAR, Zagreb, 1842.
- Bogoslav Šulek: NJEMAČKO - HRVATSKI RJEČNIK, Zagreb, 1860.
RJEČNIK ZNANSTVENOG NAZIVLJA, Zagreb, 1874. - 75.
- Dragutin Parčić: dvojezični rječnici (hrvatsko - talijanski i talijansko - hrvatski rječnik) - doprinos obnovi hrvatskoga standardnog jezika
- RJEČNIK HRVATSKOG ILI SRPSKOG JEZIKA (I. svezak), 1880. - Akademijin rječnik - prvi hrvatski jednojezični rječnik (stogodišnji rad, 1880. - 1976.)
HRVATSKI JEZIK U XX. stoljeću
Od 1901. do 1918.
- Ivan Broz i Dragutin Boranić: HRVATSKI PRAVOPIS
- Tomo Maretić: GRAMATIKA I STILISTIKA HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA
- Josip Florschutz: GRAMATIKA HRVATSKOGA JEZIKA
- Ivan Broz i Franjo Iveković: RJEČNIK HRVATSKOGA JEZIKA, 1901.
* PURISTI: - Vatroslav Rožić: BARBARIZMI U HRVATSKOM JEZIKU
- Nikola Andrić: BRANIČ JEZIKA HRVATSKOGA
- 1914. - ANKETA O JEZIČNOM UJEDINJENJU HRVATA I SRBA - Jovan Skerlić
Od 1918. do 1940.
- Tomo Maretić: HRVATSKI ILI SRPSKI JEZIČNI SAVJETNIK, 1924.
- Marko Soljačić: JEZIČNI I STILISTIČKI SAVJETNIK
- P.Guberina, K.Krstić: RAZLIKA IZMEĐU HRVATSKOGA I SRPSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA
- 1940 - prvi razlikovni rječnik
- Nikola Andrić i Iso Velikanović: ŠTA JE ŠTA, 1938. - prvi suvremeni slikovni rječnik
- 1941. HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA (I. svezak) - urednik Mate Ujević
Od svibnja 1945. do proljeća 1990.
- NOVOSADSKI DOGOVOR, prosinac 1954., zajednički jezični priručnik: RJEČNIK HRVATSKOSRPSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA MH I MS (Matice hrvatske i Matice srpske) - oštre kritike
- DEKLARACIJA o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.
- 1971. - HRVATSKO PROLJEĆE - Babić - Finka - Moguš: HRVATSKI PRAVOPIS (nije objavljen)
- „Londonac“
- Brabec-Hraste-Živković: GRAMATIKA HRVATSKOSRPSKOGA JEZIKA
- Težak-Babić: PREGLED GRAMATIKE HRVATSKOGA JEZIKA, 1960.
- 1986. R. Katičić: SINTAKSA HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA
S. Babić: TVORBA RIJEČI U HRVATSKOM KNJIŽEVNOM JEZIKU
V. Anić i J. Silić: PRAVOPISNI PRIRUČNIK HRVATSKOG ILI SRPSKOG JEZIKA
Povijest hrvatskog standardnog jezika:
- Ljudevit Jonke: KNJIŽEVNI JEZIK U TEORIJI I PRAKSI
- Zlatko Vince: PUTOVIMA HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA
- Leksikografski zavod Miroslav Krleža - Julije Benešić: RJEČNIK HRVATSKOGA KNJIŽEVNOGA JEZIKA OD PREPORODA DO I.G. KOVAČIĆA
Od 1990. do danas
- Vladimir Brodnjak: RAZLIKOVNI RJEČNIK SRPSKOG I HRVATSKOG JEZIKA
- Vladimir Anić: RJEČNIK HRVATSKOG JEZIKA (prvi priručni jednojezični rječnik)
I. UVOD
- leksem - ukupnost svih oblika i značenja jedne riječi
- leksik - općeuporabni termini - tvore svi leksemi hrvatskoga jezika
- leksikologija - jezikoslovna disciplina, proučava rječnički sustav (leksik)
- područja leksikologije - tvorba riječi, frazeologija, onomastika, nazivoslovlje, leksikografija
lingvistika (jezikoslovlje)
semiologija (znak i znakovni sustav)
semantika (proučava sadržajnu stranu znakova)
II. JEDNOZNAČNOST I VIŠEZNAČNOST LEKSEMA
- jednoznačnice - monosemija (jednoznačnost leksema)
- višeznačnice - polisemija (višeznačnost leksema)
leksično - semantičke varijante leksema
o metafora (On je lisica.)
o metonimija (Čitam Kafku.)
- semantičke komponente
a) glavno (osnovno)
b) sporedno (izvedeno)
- denotativno (neutralno) značenje - izravno upućuje na pojam
- konotativno (obilježeno) značenje - oznake ili asocijacije
- podruštvljeno (socijalizirano) značenje - asocijacije zajedničke svima ili većini govornika hrvatskog jezika
- individualno (okazionalno) značenje - konotacije ovisne o određenom kontekstu ili su svojstvene samo jednom piscu
III. SINONIMIJA
- sinonimija - semantički odnos dva ili više vrsta leksema (ista vrsta riječi; različit izraz, jednak sadržaj)
-vrste sinonima:
bliskoznačnice (zamjenjuju samo u nekim kontekstima - generacija, naraštaj, pokoljenje)
istoznačnice (zamjenjuju u svim kontekstima - tuga, žalost)
standardnojezični (tuga - žalost)
nestandardnojezični (kulja, top, sulja, kolac, kec....)
- kontaktni sinonimi - pripadaju različitim hrvatskim govorima
- hiperonim - značenjska nadređenica
- hiponim - značenjska podređenica (specifična sastojnica)
- kohiponim - značenjske supodređenice (čovjek - muškarac, žena)
IV. HOMONIMIJA
- homonimija - izjednačenje izraza dvaju leksema različitih značenja
- homonimi - leksemi jednakih izraza
a) obični (morfološki) Djed ima pet unuka.
b) leksički para (3. lice jednine glagola parati)
para (G. mn. imenice para)
- homonimski parnjaci - dva leksema istog izraza, a različita značenja
- homografi (istopisnice) pas - pas
- homofoni (istozvučnice) Višnja - višnja
- četiri načina nastanka leksičkih homonima
a) prilagodba posuđenica (lat. borax = bor - vrsta četinjača > bor - kemijski element)
b) tvorba riječi - tvorbeni homonimi (dopisati - pripisati > dopisati - završiti pisanje)
c) glasovne promjene u prošlosti hrvatskoga jezika (klen - vrsta javora > klen - vrsta ribe)
d) udaljavanje značenja višeznačnice (kosa - oruđe > kosa - padina)
V. ANTONIMIJA
- antonimija - pojava znalenjske opreke između dvaju leksema
- antonimi po podrijetlu
a) istokorijenski - upisati - ispisati
b) raznokorijenski - istina - laž
- antonimi po naravi značenjske opreke:
a) binarni antonimi - komplementarni odnos - istina - laž
b) stupnjeviti - međustupnjevi - visok - nizak
* međustupanj = normalna rasta
c) obratni - pradjed - praunuk
- po usvojenosti
a) općejezični - bos -obuven
b) individualni ili kontekstualni
- Sudbina što drugima nalijeva vina, tebi će naliti žuči. (D. Cesarić)
- oksimoron (stilska figura - oštroumna ludost)
- višestruka antonimija (star - koji je u kasnijoj životnoj dobi > star - koji je rabljen)
- djelomična antonimija (dan - noć)
VI. RASLOJENOST LEKSIKA
A) VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA
- vremenska raslojenost - pokazuje razvoj leksika u povijesnom tijeku
- leksik hrvatskog standardnog jezika
a) općeurabni - aktivni i pasivni
b) leksik ograničene porabe - terminologija
AKTIVNI SLOJ OPĆEG LEKSIKA - leksemi koji su u određenom razdoblju poznati većini govornika hrvatskog jezika; neutralna poraba u pisanoj i govornoj komunikaciji
PASIVNI SLOJ OPĆEG LEKSIKA - zastarjeli leksemi
HISTORIZMI - djelovanje izvanjezičnih činitelja (škuda)
ARHAIZMI - djelovanje unutarjezičnih razloga
- vrste:
izrazni (horugva - zastava)
sadržajni ili značenjski (vrač - liječnik)
tvorbeni (ljepost - ljepota)
fonološki (cesar - car)
grafijski i pravopisni (ortografski) (ovdje, ovdi - ondi)
NEKROTIZMI - leksemi karakteristični za leksik pojedinog pisca (ljesit - B. Karnarutić - 16.st)
KNJIŠKI LEKSIK - pojavljuju se samo u knjigama (brodokršje)
LEKSIK NA PRIJELAZU
- zastarjelice - rijetko rabljeni leksemi - ferije
- pomodnice - označuju neku pomodnu upotrebu - kokotica
- oživljenice - riječi došle iz pasivnog leksika - dužnosnik
- novotvorenice - neologizmi - novostvorene riječi - vikendica
* individualne novotvorenice - stilski obilježene
B) PODRUČNA RASLOJENOST LEKSIKA
- lokalizmi - leksemi svojstveni jednom mjesnom govoru (gospar - Dubrovnik)
- regionalizmi - leksemi karakteristični za sve govore koji pripadaju istoj skupini govora
(utvaj = pašnjak posavski regionalizam)
- dijalektizmi - leksemi karakteristični za cijelo područje jednog narječja - najveća prostorna proširenost
- vrste:
potpuni leksički dijalektizam (hiža - kuća)
leksičko - semantički dijalektizam (magarac - tovar)
tvorbeni dijalektizam (*bogatec - bogataš)
fonološki dijalektizam (*crikva - crkva)
etnografski dijalektizam (bevanda) - za etnografski dijalektizam hrvatski standardni jezik nema zamjena
C) FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA
- stilistika - proučava funkcionalnu stranu porabe jezičnih jedinica
- vrste: fonostilistika, morfostilistika, sintaktostilistika, leksikostilistika, semantostilistika
- stil - izbor različitih mogućnosti za izricanje istog sadržaja
FUNKCIONALNI STILOVI HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA:
1. Književno - umjetnički: dramski, pjesnički, prozni - subjektivnost, osjećajnost, prenesena značenja - poetizmi - leksemi karakteristični za pjesnički podstil
2. Publicistički (hibridni podstilovi) - preplitanje književnoumjetničkog i znanstvenog stila - subjektivnost, objektivnost; poetizmi i stručni leksik
3. Znanstveni - objektivnost, misaonost, stručni pojmovi - termini
4. Administrativni - blizak znanstvenom stilu (poslovni podstil službenih spisa i poslovnih dopisa) - objektivnost, nema prenesenih značenja, kratke rečenice (sažetost, impersonalnost)
5. Razgovorni - svojstven ponajprije usmenoj komunikaciji, naziva se i kolokvijalni stil
- kolokvijalizmi - leksemi česti u razgovornom stilu, ali ne i u biranom jeziku (kužiš)
- žargonizmi - leksemi koji pripadaju dobno ili profesionalno izdvojenim društvenim skupinama (kulja)
- vulgarizmi (verba obscena) - neprimjerene, nepristojne riječi (seljačina)
LEKSIČKO POSUĐIVANJE
- jezično posuđivanje - preuzimanje jezičnih jedinica
- posuđenice - jedinice posuđene iz drugih jezika
Razlozi posuđivanja:
a) unutarjezični razlozi - hrvatski jezik u drugim jezicima nalazi rješenja kojima popunjava praznine u vlastitom leksičkom sustavu (evanđelje - Isusovo naviještanje, Radosne vijesti;
škola - prosvjetna ustanova)
* kadšto su posuđenice potrebne hrvatskom jeziku jer se značenjem ne podudaraju s njima najbližim hrvatskom leksemima (npr. intervju - razgovor)
b) izvanjezični razlozi - u vezi s društvenom naravi jezika:
- političke veze između govornika dvaju (ili više) naroda
- njihove gospodarske veze
- kulturne veze
- znanstveno - tehničke veze
- izravan zemljopisni dodir jezičnih područja
Načini posuđivanja
a) izravno lat. lector > hrv. lektor češ. pokus > hrv. pokus
b) posredno grč. alaloa, lat. acacio > hrv. akacija
c) kružno (kombinacija izravnog i posrednog) hrv. akov - mađ. ako - slav. okov (????)
Vrste posuđenica:
a) prevedenice - domaće riječi nastale na temelju strane (brzojav - telegram; neboder - engl. skyscraper; prabilježnik - grč. / lat. protonotarum) - izraz i sadržaj naslijeđeni su od stranog leksema
b) internacionalizmi - u više jezika isto osnovno značenje i u osnovi isti izraz (demokracija, kronika, mozaik, stil)
c) egzotizmi - označuju različite posebnosti pojedinih naroda (metaksa, kilt, fado, iglu, avokado, ljama, rupija, lord....)
d) eponimi - nazivi nastali prema imenu (sendvič, petrarkizam, baraba); najčešće su nazivi nekih otkrića, razdoblja u umjetnosti, književnosti, filozofiji...
e) značenjske (semantičke) posuđenice (miš - bubica, engl. mouse - bug)
** strane riječi - navode se u izvornom obliku - njihova različitost se u pismu uobičajeno ističe drugom vrstom slova
Prilagodba posuđenica:
1. grafijska i pravopisna - transkripcija i transliteracija
2. fonološka - engl. cowboy > hrv. kauboj
prozodijska prilagodba - njem. Dozent > hrv. docent
3. morfološka - njem. die Kritik > hrv. kritika (ženski rod -a)
- engl. to box > hrv. box-a-ti
4. značenjska - značenje posuđenice jednako je u jeziku davaoca i hrvatskom jeziku
(tal. ballerina > hrv. balerina)
- značenje posuđenice uže je u hrvatskom jeziku (engl. blues - melankolija, vrsta glazbe > hrv. bluz - vrsta glazbe)
- značenje posuđenice uže je u hrvatskom jeziku (mađ. hajdu(k) > hrv. hajduk)
* usvojenice - posuđenice visoka stupnja uklopljenosti u hrvatski jezik (škola)
* tuđice - posuđenice koje se nekom svojom značajkom ne uklapaju u hrvatski standardni jezik
(anglizam šou - show - G.jd. šoua, D.jd. šouu, A.jd. šou, I.jd. šouom)
PURIZAM I JEZIČNA KULTURA
- normiranost - sustav pravila
- opća standardnojezična norma:
a) pravopisna (ortografska)
b) pravogovorna (ortoepska)
c) fonološka
d) morfološka - gramatička norma
e) sintatička - gramatička norma
f) leksička (normiranje porabe leksema)
g) stilistička (stilska funkcionalnost leksema)
- normativni priručnici: pravopis, gramatika, rječnici
- jezično čistunstvo ili jezični purizam - posebna skrb za pravilnost i čistoću hrv. standardnog jezika
- puristička načela i kriteriji: novotvorenice i prevedenice, dijalektizmi, posuđenice
- osnovna puristička pravila
1. egzotizmi, eponimi, usvojenice, te internacionalizmi ostaju
2. ostaje posuđenica za koju nemamo zamjene ili je zastarjela (antena, tangenta...)
3. hrvatski leksem ima prednost pred posuđenicom (djelotvoran, ne efikasan)
4. posuđenicu treba rabiti samo ako je opseg sadržaja širi ili uži, kad je hrvatski leksem ne može zamijeniti, a da to ne bude na štetu preciznosti iskaza (opsegom sadržaja ne podudaraju se leksemi autor i pisad, primitivan i prvotan...)
5. izraz posuđenice koji je prilagođen u višem stupnju ima prednost (prednost: klišej, kriterij, licencija, portret, asimilacijski...)
6. ponovno posuđvanje i prilagođavanje je pogrešno (aktualan -točno, aktuelan - krivo)
- stilski obilježena upotreba
- puristički zahtjevi ne obvezuju u stilski obilježenoj porabi standardnog jezika (ponajprije u jeziku književnog djela)
- puristička ograničenja ne vrijede za narječja, žargone i razgovorni jezik
IMENA
- onomastika (imenoslovlje) - podrijetlo, sustavnost i značenje imena
- opće imenice ili apelativi - imenice kojima se imenuju svi pripadnici određene vrste bića,pojava ili stvari
- vlastita imena - pojedinačni pripadnici ili skup pripadnika određene vrste, bića ili pojava
Hrvatska imena dijele se u dvije osnovne skupine:
a) antroponimi (imena ljudi) - antroponomastika (grana onomastike)
b) toponimi (imena mjesta kojima pribrajamo i imena zemalja, država i rijeka) - toponomastika (grana onomastike )
U hrvatskoj antroponimiji razlikujemo:
a) osobna imena
b) nadimke
c) prezimena
- pridjevci (župan Desimir, Juraj Dalmatinac)
- patronimi - prezimena nastala od očeva imena
- matronimi - prezimena nastala od majčina imena
d) etnonimi - imena naroda i etničkih skupina (Baski, Čileanci, Nijemci...)
TOPONIMI
a) ojkonimi - imena naseljenih mjesta (Dubrovnik)
b) oronimi - imena gora (Gvozd)
c) hidronimi - imena voda (potoci, rijeke, jezera - Mura)
* egzonimi - posebna skupina ojkonima - hrvatska imena naseljenih mjesta koja se nalaze izvan hrvatskoga jezičnog područja (Atena, Beč, Rim)
* ktetik - posvojni pridjev izveden od imena naseljenih mjesta
* etnik - ime stanovnika naseljena mjesta
* onomastočka stilistika - proučava podrijetlo, značenje i funkcionalnost imena u književnom djelu
FRAZEMI
- frazemi - višečlane jezične jedinice, u govornom aktu reproduciraju se kao cjelina
- frazeologija:
a) jezikoslovna disciplina disciplina koja proučava frazeme
b) ukupnostz frazema nekoga jezika (npr. frazeologija)
UVJETI DA BI NEKA VRSTA LEKSEMA BILA FRAZEM:
1. postojana veza leksema - ne može se mijenjati ni zamjenjivati
(trn u peti = frazem - trn u stopalu ≠ frazem)
2. ta postojana veza sastoji se od najmanje dviju punoznačnica - to mogu biti imenice (jabuka razdora), imenica i pridjev (medvjeđa usluga), glagol i imenica (stezati remen), glagol i prilog (izići nakraj), imenica i prilog (korak naprijed), broj i imenica (jedan korak)
3. barem jedna punoznačnica gubi svoje leksičko značenje i dolazi do značenjske preobrazbe - dobiva posebno značenje (baciti koplje u trnje - frazem čije je značenje: odustati od daljnje borbe za nešto)
4. frazemi se u kontekstu mogu aktualizirati u svim sintatičkim funkcijama (frazem Bogu iza leđa u rečenici: Ivan živi Bogu iza leđa, po funkciji = priložna oznaka)
* frazemske inačice ili varijante - najčešće se razlikuju jednom sastavnicom; frazem trn u peti ima inačicu trn u oku; hladan kao kamen - hladan kao mramor - hladan kao led...
* frazemske višeznačnice - Petar je u svom poduzeću bog bogova (vrlo utjecajan čovjek). Bilo nam je bog bogova (izvrsno).
* frazemske istoznačnice (sinonimi) - frazmeska istoznačnost - Tanak kao čačkalica, Suh kao bakalar, Sama kost i koža > vrlo tanak, mršav
* frazemska antonimija - frazemski antonimi - Živjeti na kruhu i vodi (oskudno živjeti) > Živjeti kao bubreg u loju (živjeti u izobilju)
PODRIJETLO I VRSTE FRAZEMA
* Frazemi nastaju frazeologiziranjem (na početku slobodna veza leksema - na kraju frazem)
1. Frazemi prema središnjoj punoznačnici - imenički (kamen smutnje)
- glagolski (vedriti i oblačiti)
- pridjevski (mrtav umoran)
- priložni (navratn nanos)
2. Frazemi po podrijetlu - nacionalni (od Kulina bana)
- biblijski (pasti kao mana s neba)
- frazemi stranog podrijetla - prevedeni i neprevedeni
(tal. vedere le stelle - vidjeti sve zvijezde)
3. Frazemske sraslice - bar jedna od sastavnica nema vlastitoga lekseičkog značenja (mile lale,ni bu ni mu)
4. Frazemi po pintatičkom ustrojstvu
- frazemi rečenice (Otkako je počleo rat, činilo mu se da su svi njegovi poslovi samo trla baba lan da joj prođe dan. - znači: uzaludan posao)
- frazemi sintagme (Čitatelji vole majostra od pera.)
TVORBA RIJEČI
- proučava načine oblikovanja i sredstva za oblikovanje novih riječi
- novi leksemi tvore se prema tvorbenim uzorcima od leksema koji već postoje u hrvatskom jeziku
- Osnovni leksem - u tvorbenom procesu služi kao polazište
- Tvorenica - leksem koji nastaje tvorbenim procesom
- Osnovni leksem i tvorenica stoje u tvorbenoj vezi
- Izravna ili bliža tvorbena veza (praznak - znak)
- Posredna ili dalja tvorbena veza (učiteljica - učiti)
- Tvorbena osnova - dio tvorenice koji joj je zajednički s osnovnim leksemom
- Korijen leksema - čuva zajedničku značenjsku jezgru srodnih leksema
- Etimologija - proučava korijene, podrijetlo, razvoj leksema
- Tvorbena porodica - čine je sve tvorenice između kojih postoji tvorbena veza
- Izvedenice - tvorenice motivirane jednim osnovnim leksemom (Hrvat - hrvatski)
- Složenice - tvorenice motivirane dvama osnovnim leksemima (zrakoplov)
- Tvorbena raščlamba ili tvorbena analiza - raščlanjivanje tvorenice na tvobrne sastavnice
- Tvorbeni šav - granica između tvorbenih sastavnica
- Tvorbene sastavnice
- tvorbena osnova (hrvat)
- prefiks (pra-)
- sufiks (nastavak) (-ski)
- spojnik (interfiks) (-o-)
- Izvođenje i slaganje dva su osnovna postupka u tvorbi riječi
TVORBENI NAČIN
1. Pravi tvorbeni načini
a. SUFIKSALNA TVORBA - tvorbena osnova + tvorbeni nastavak (sufiks) > GLAZB+EN
b. PREFIKSALNA TVORBA - tvorbenoj osnovi predmeće se tvorbeni predmetak (prefiks)
> DO + ČASNIK
c. PREFIKSALNO - SUFIKSALNA TVORBA > BES + KRAJ + AN
d. SLAGANJE - dvije tvorbene osnove povezuju se spojnikom -o- > ROMAN - O - PISAC
- NULTI PREFIKS ø > ZIM - ø - ZELEN
- POLUSLOŽENICE > LOVOR - VIJENAC (obje sastavnice zadržavaju svoj naglasak)
e. SLOŽENO - SUFIKSALNA TVORBA > SREDNJ - O - ŠKOL - AC
f. SRASTANJE (sraslice) > BLAG - DAN
2. Pomoćni tvorbeni način
- PREOBRAZBA ili KONVERZIJA - prelazak riječi iz jedne vrste u drugu:
- pridjev ž.r. mlada > imenica ž.r. mlada
TVORBA IMENICA
- sufiksalna tvorba, najplodniji način > krojač, sretnik, piskaralo, šarov, cvjetača, poklopac, cementara, samoća, crvić, komadina, krunidba, hodanje, letenje, učenje, Alžirac, Slavonka
- prefiskalna tvorba > dopredsjednik, međuvrijeme...
- prefiksalno - sufiksalna tvorba > primorje, dovratak...
- tvorba imeničkih složenica slaganjem > romanopisac, bjelokost, samoironija...
- imeničke tvorenice nastale složeno - sufiksalnom tvorbom > nogomet, debelokožac...
TVORBA PRIDJEVA
- sufiksalna tvorba, najčešći način > blatan, kožnat...
- prefiksalna i složeno - sufiksalna tvorba > omalen, dvosmjeran...
- prefiksalno - sufiksalna tvorba > bezimen
TVORBA PRILOGA
- sufiksalna tvorba > danomice, stojećke...
- prefiksalna tvorba > olako, previše...
- prefiksalno - sufiksalna tvorba > netremice, bezobzirce...
TVORBA GLAGOLA
- sufiksalna tvorba > zapis - iva - ti
* imperfektivizacija > obećati - obećavati
* perfektivizacija > klecati - klecnuti
- prefiksalna tvorba, najplodniji tvorbeni način > dopisati
- prefiskalno - sufiksalna tvorba > popločati
* perfektivizacijsko - imperfektivizacijski niz
LEKSIKOGRAFIJA
- GLOSARI - prvi rukopisni popisi leksema
- RJEČNIK - samostalni popis leksema u obliku knjige
- LEKSIKOGRAFIJA - umijeće sastavljanja i pisanja rječnika (LEKSIKOGRAF)
- VRSTE RJEČNIKA:
a) enciklopedijski (opći, nacionalni, posebni)
b) jezični - po sadržaju: općejezični, posebni / specijalni
- po opsegu: mali, srednji (priručni), veliki
- po broju jezika: jednojezični, dvojezični, višejezični
* NATUKNICA (LEMA) - kanonski oblik leksema (infinitiv, nom.jd,)
HRVATSKI RJEČNICI
PRVI RJEČNICI
- Aneksni rječnici - popisi riječi s objašnjenima o značenju
- Nicollo Roccabonella - LIBER DE SIMPLICIBUS, XV. st (višejezični rječnik)
- Hieronymus Meglser - DICTIONARIUM QUATUOR LINGUARUM, 1592.
- Faust Vrančić - DICTIONARIUM, Mleci, 1595. (petojezični rječnik)
XVII.st
- Jakov Mikalja: BLAGO JEZIKA SLOVINSKOGA, 1649. - 51. (s kratkom gramatikom)
- Bartol Kašić: INSTITUTIONUM LINGUAE ILLYRICAE, Rim, 1604. (gramatika)
- Juraj Habdelić: DIKCIONAR ILI REČI SLOVENSKE, Graz, 1670.(1.djelo kajkavske leksikografije)
XVIII.st
- Ardellio della Bella: DIZIONARIO, Mleci, 1728. (s gramatikom)
- Ivan Belostenec: GAZOPHYLACIUM, Zagreb, 1740.
- Franjo Sušnik i Andrija Jambrešić: LEXICON LATINUM, Zagreb, 1742.
XIX.st
- Joakim Stulli: LEXICON, 1801., 1806., 1810. (trojezični rječnik)
- Ivan Mažuranić i Jakov Užarević: NJEMAČKO - ILIRSKI SLOVAR, Zagreb, 1842.
- Bogoslav Šulek: NJEMAČKO - HRVATSKI RJEČNIK, Zagreb, 1860.
RJEČNIK ZNANSTVENOG NAZIVLJA, Zagreb, 1874. - 75.
- Dragutin Parčić: dvojezični rječnici (hrvatsko - talijanski i talijansko - hrvatski rječnik) - doprinos obnovi hrvatskoga standardnog jezika
- RJEČNIK HRVATSKOG ILI SRPSKOG JEZIKA (I. svezak), 1880. - Akademijin rječnik - prvi hrvatski jednojezični rječnik (stogodišnji rad, 1880. - 1976.)
HRVATSKI JEZIK U XX. stoljeću
Od 1901. do 1918.
- Ivan Broz i Dragutin Boranić: HRVATSKI PRAVOPIS
- Tomo Maretić: GRAMATIKA I STILISTIKA HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA
- Josip Florschutz: GRAMATIKA HRVATSKOGA JEZIKA
- Ivan Broz i Franjo Iveković: RJEČNIK HRVATSKOGA JEZIKA, 1901.
* PURISTI: - Vatroslav Rožić: BARBARIZMI U HRVATSKOM JEZIKU
- Nikola Andrić: BRANIČ JEZIKA HRVATSKOGA
- 1914. - ANKETA O JEZIČNOM UJEDINJENJU HRVATA I SRBA - Jovan Skerlić
Od 1918. do 1940.
- Tomo Maretić: HRVATSKI ILI SRPSKI JEZIČNI SAVJETNIK, 1924.
- Marko Soljačić: JEZIČNI I STILISTIČKI SAVJETNIK
- P.Guberina, K.Krstić: RAZLIKA IZMEĐU HRVATSKOGA I SRPSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA
- 1940 - prvi razlikovni rječnik
- Nikola Andrić i Iso Velikanović: ŠTA JE ŠTA, 1938. - prvi suvremeni slikovni rječnik
- 1941. HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA (I. svezak) - urednik Mate Ujević
Od svibnja 1945. do proljeća 1990.
- NOVOSADSKI DOGOVOR, prosinac 1954., zajednički jezični priručnik: RJEČNIK HRVATSKOSRPSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA MH I MS (Matice hrvatske i Matice srpske) - oštre kritike
- DEKLARACIJA o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.
- 1971. - HRVATSKO PROLJEĆE - Babić - Finka - Moguš: HRVATSKI PRAVOPIS (nije objavljen)
- „Londonac“
- Brabec-Hraste-Živković: GRAMATIKA HRVATSKOSRPSKOGA JEZIKA
- Težak-Babić: PREGLED GRAMATIKE HRVATSKOGA JEZIKA, 1960.
- 1986. R. Katičić: SINTAKSA HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA
S. Babić: TVORBA RIJEČI U HRVATSKOM KNJIŽEVNOM JEZIKU
V. Anić i J. Silić: PRAVOPISNI PRIRUČNIK HRVATSKOG ILI SRPSKOG JEZIKA
Povijest hrvatskog standardnog jezika:
- Ljudevit Jonke: KNJIŽEVNI JEZIK U TEORIJI I PRAKSI
- Zlatko Vince: PUTOVIMA HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA
- Leksikografski zavod Miroslav Krleža - Julije Benešić: RJEČNIK HRVATSKOGA KNJIŽEVNOGA JEZIKA OD PREPORODA DO I.G. KOVAČIĆA
Od 1990. do danas
- Vladimir Brodnjak: RAZLIKOVNI RJEČNIK SRPSKOG I HRVATSKOG JEZIKA
- Vladimir Anić: RJEČNIK HRVATSKOG JEZIKA (prvi priručni jednojezični rječnik)
Zadnji puta izmijenjeno: ponedjeljak, 19. kolovoza 2013., 18:43