Prijava AAI@EduHrHRVATSKOJ MAJCI (S. S. Kranjčević)
Hrvatice, oj, kćeri roda moga
I mučeničkog naroda ti nado,
Ja mukom istog zaklinjem te Boga,
Sad čuj mi glas - i svij ga srcu rado.
Znaj, djeca tvoja dar su samog neba,
Za osvetnike da odgojiš plod:
Ta sad il nikad značajeva treba
Taj izmučeni i nesretni rod!
Hrvatska majko, još za mladih dana
U grudi sinku jal na vraga dubi;
Nek pravde plamom plane na dušmana,
Nek narod svoj ko duše spas obljubi,
Nek omili mu hladni cjelov smrti;
Nek uhu njeg'vom privikne se plač,
Da mirnom dušom krivdu može strti,
Kad u ruke mu pravda tisne mač.
I pričaj njemu: kakva bje nam slava,
I pričaj njemu: na što sad smo spali,
O krvniku i odsječenih glava - -
I o svem, čim su nas darivat znali!
Da, sve te, majko, riši mu strahote,
Što Hrvat ih je pretrpio rob;
Da u odbiru smrti il sramote
Svom dušom rađe on izbere grob!
Oj, pazi njega, sva nam on je nada,
Budućnost na njem temelji se zlata,
Nek vikne jadu, nek zarana strada;
Jer patnje samo čeliče Hrvata!
Nek s ljutim mlad se pobratimi gladom,
Ko tvrda neka otvrdne mi hrid –
Tko zarana si srce krijepi radom,
Tek od tog rodu može biti prid.
I gledaj: ravnoj nek je vjeran stazi,
Poštenje nek ga u životu vodi,
Ko rob tek niska kukavica plazi,
A gnusan podlak dušman je slobodi!
Nek junak vazda čvrste bude volje,
Slobodan svud nek svijetu kaže duh,
A tvrdom nadom: da će biti bolje,
Pošteni nek si, majko, sladi kruh!
Pa osveta kad barjak digne sveti,
Kad kliknu braća: »S Bogom i Hrvati!«,
Ti prije neg ti u krv šin se sleti,
Ko majka mač ćeš osvetni mu dati!
A tad mu reci: »Rađe, krvi moja,
Nek mlada tebe crni skrije grob,
Neg majci da se vratiš sa razboja
Ko kukavica il ko podli rob!«
Da, timi glasi sina si otprati,
Hrvatice, na vraga u boj svoga,
Pa dobitnikom ako ti se vrati,
Ko sretna majka proslavi si Boga.
I lovor-vijence u tu splići slavu,
Da slobodan si tim ovjenčaš krov - -
I vjeruj, tad ko majku će te pravu
Potomstva sretnog slavit blagoslov!