Weekly outline
1. Pamćenje: Što? Kako? Otkad?...
Na predavanju će biti riječi o ranim promišljanjima o pamćenju, počecima znanstvenog istraživanja pamćenja, značajnim (ranim) istraživačima i istraživačkim pristupima. Kao pripremu za predavanje razmislite o prirodi informacija (nabrojite različite vrste informacija!) koje čovjek pohranjuje (pamti) tijekom života te promislite o tome koliko je moguće složenost tih informacija dočarati u eksperimentalnom istraživanju.
2. Podjele pamćenja. Osjetno. Kratkoročno. Dugoročno.
Čemu pamćenje služi i koje su njegove funkcije? - to su pitanja kojima ćemo se baviti na ovom predavanju. To su ujedno i pitanja koja su dovela do različitih podjela pamćenja pa nekad govorimo o vrstama ili (precizinije) sustavima pamćenja koji se međusobno razlikuju prema različitim kriterijima (vrsti materijala/informacija) koje pohranjuju, mehanizmima u podlozi tih procesa, utjecaju okolinskih i razvojnih procesa na te sustave...
Preporuka za predavanje je procitati poglavlje:
Zarevski, P. (2002). Psihologija pamćenja i učenja. (poglavlje 1:Tok informacija u ljudskoj svijesti, str. 13-25). Jastrebarsko: Naklada Slap.3. Radno pamćenje
Što je radno pamćenje?
Zašto je predložen koncept radnog pamćenja i u kojoj je on vezi s kratkoročnim pamćenjem?
S kojim je svakodnevnim aktivnostima/sposobnostima povezano radno pamćenje?
...ovo su teme današnjeg predavanja na kojem ćete se i pobliže upoznati sa zasigurno najpoznatijim modelom radnog pamćenja autora Baddeleya i Hitcha (1974), odnosno Baddeleyevim (2000) proširenjem tog modela.
4. Dugoročno pamćenje: Podprocesi pamćenja
Tipični zadatak pamćenja odvija se u tri faze (1) zadavanje nekog materijala, obično s uputom da ga se upamti, (2) retencija ili zadržavanje tog materijala u nekom vremenskom intervalu, (3) testiranje prepoznavanja ili dosjećanja materijala.
Iz toga slijedi da se svaki čin pamćenja, bilo da je riječ o pamćenju zadatka u laboratoriju ili nekog materijala u svakodnevnom životu, odvija slijedom tri procesa - kodiranja, pohrane i pronalaženja informacija (eng. retrieval).
Na ovom će predavanju biti riječi upravo o ovim procesima, koji se nekada nazivaju i fazama pamćenja (s pretpostavkom da slijede jedan iza drugog), te različitim faktorima koji na njih djeluju (i kakvo je to djelovanje).
Preporuka za predavanje je pročitati potpoglavlje:
2.4. Dubina obrade informacija pri pamćenju (str. 58-62), iz knjige: Zarevski, P. (1995). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
5. Zaboravljanje
Da bismo razumijeli svoje pamćenje, potrebno je razumijeti i kako gubimo informacije, ne samo kako ih zaprimamo. Veza učenja i pamćenja je više-manje linearna (zapravo nije nikad takva, ali možemo narodski reći da koliko uložimo, toliko i upamtimo), no kako je sa zaboravljanjem?
"Ako odnos učenja i pamćenja ilustriramo kadom koja se puni vodom konstantnom brzinom, je li onda zaboravljanje kao povlačenje čepa iz kade?" (Baddeley, 1999).
Na današnjem predavanju bit će riječi o tome kako zaboravljamo, zaboravljamo li svo gradivo istim tempom te koje su validirane teorije koje pokušavaju pojasniti tijek i razloge zaboravljanja.
6. Propusti pamćenja
Iako često vrlo pouzdano, naše se pamćenje može pokazati i pogrešnim. Schacter (1999) smatra kako se "neposluh" pamćenja može kategorizirati u 7 temeljnih "grijeha": prolaznost, rastresenost, blokiranje, pogrešno pripisivanje, sugestivnost, pristranost i postojanost. Prva tri propusta odnose se na zaboravljanje, sljedeća tri na različite vrste distorizija, dok se posljednji odnosi na intruzivna sjećanja koja je teško zaboraviti.
Na predavanju ćemo definirati ove propuste pamćenja, navesti dokaze valjanosti ovog istraživačkog okvira (iz kognitivne, socijalne i kliničke domene) te prodiskutirati njihovu adaptivnost.
Preporuka za nastavu je priloženi rad The seven sins of memory (Schacter, 1999).
7. Poremećaji pamćenja
Za razliku od Schacterovih propusta pamćenja, koji predstavljaju uobičajene smetnje i zastoje u pamćenju, postoje i patološke promjene pamćenja koje uvelike ograničavaju funkcionalnost oboljelih. Poremećaji pamćenja obično se kategoriziraju prema nazivima bolesti (npr. amnezija, demencija), prema mjestu gdje je nastalo mozgovno oštećenje (npr. fronto-temporalna demencija) ili prema oslabljenim i oštećenim funkcijama (gubitak kratkoročnog pamćenja, smetnje kodiranja, smetnje pronalaženja informacija i sl.). Kao uvod u ovo područje pročitajte:
2.8. Smetnje pamćenja (str. 84-92), iz knjige: Zarevski, P. (1995). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
8. Lazna sjecanja
Postoji više teorija koje objašnjavaju nastanak lažnih sjećanja, a njihov je pregled, kao i osnovni nalazi koji ih potvrđuju ili nadopunjuju, dan u literaturi za ovu temu: Vranić, A., i Tonković, M. (2012). Lažna sjećanja. Zagreb: FF Press.
Ispitivanje lažnih sjećanja smo na nastavi obradili koristeći paradigmu Loftus-Palmers (1974).
9. Poboljšanje pamćenja/Mnemotehnike
Riječ mnemotehnika potiče od imena grčke božice Mnemosyne, personifikacije pamćenja i sjećanja. Mnemotehnike služe boljem kodiranju, a time i dužem i kvalitetnim zadržavanju materijala koje usvajamo. Mnemotehnike su naš unutarnji resurs - predstavljaju korištnje vlastitih kognitivnih resursa i potencijala u svrhu boljeg upamćivanja te se time i razlikuju od različitih vanjskih pomagala (npr. podsjetnika, alarma) koje možemo koristiti u iste svrhe. Postoje različite vrste mnemotehnika, a uglavnom razlikujemo one koje se temelje na organizaciji informacija od onih koje se zasnivaju na korištenju različitih strategija upamćivanja.
Ova tema je opisana u obaveznoj literaturi (Zarevski: Psihologija pamćenja i učenja, str. 173-191), a u okviru ove teme prilozen je i tekst (Arar & Milotic) koji vam mogu pomoći u obradi teme i pripremi za 10. invidividualni izvještaj.