Kakve kamere postoje?
Tradicionalne analogne kamere snimke spremaju na vrpce u analognom obliku pa otud i naziv.
Signal koji bilježe namijenjen je za reprodukciju na televizoru. NTCS je televizijski standard koji se koristi u SAD- u (720×480, 29,97 sličica u sekundi). U Europi se koristi PAL standard (720×576, 25 sličica u sekundi).
Analogne kamere se svrstavaju u nekoliko glavnih grupa ovisno o formatu vrpce koju imate.
Problem kod analognih kamera je taj što se kvaliteta slike gubi kopiranje vrpce.
Kod digitalnih kamera nema takvih problema, one snimanju video u digitalnom obliku na magnetske vrpce visoke kvalitete, kao da snimate digitalne slike na disk. Kada želite uređivati video, prebacite snimke s kamere na PC putem IEEE 1394 veze.
Tijekom prijenosa nema „generacijskog gubitka“ koji se javlja na analognim kamerama. Digitalni videozapisi mogu se obrađivati bez gubitka piksela, a gotov materijal se zatim može pohraniti na vrpcu kamere ili na CD, DVD ili ostaviti na tvrdom disku.
Najčešća vrsta digitalnih kamera zove se DV (Digtal Video) tj. one su ustvari MiniDV. MiniDV pruža najveću kvalitetu trenutačno dostupnu korisnicima. Budući da signal pohranjuje izravno u digitalnom formatu, MiniDV može snimiti snimke profesionalne kvalitete na kojima neće biti video buke i problema s kvalitetom koji se inače javljaju na drugim formatima kamera za amatersku upotrebu. Digitalne vrpce mogu se osim toga duplicirati uz vrlo mali gubitak kvalitete.
MiniDV format koristi vrpcu od 6-mm u maloj kazeti. Većina MiniDV kamera podržava IEEE 1394 priključke, poznate i pod nazivom FireWire, koji vam omogućuju prijenos video i audio zapisa na i s računala. IEEE 1394 je vrlo brza veza, što znači da možete kopirati velike količine podataka uz vrlo mali gubitak kvalitete.