Prvo i osnovno pravilo jest da se videozapis može prebaciti u punoj kvaliteti i nekomprimiran jedino preko sučelja Firewire ili IEEE 1394, bez obzira na to što kamera možda ima i USB sučelje. To znači da računalo također mora posjedovati utor tj. karticu FireWire. Većina modernih računala dolazi sa sučeljem FireWire, a ako to nije slučaj, lako je kupiti PCI karticu s kontrolerom i konektorima za 50-ak kuna.
Za spajanje je potreban kabel kakav se rijetko isporučuje s kamerama ili s matičnim pločama koje na sebi imaju Firewire; kabel također ne bi trebao koštati puno. Važno je da s jedne strane ima šestopinski, a s druge četveropinski konektor. Prvi se utakne u računalo, a drugi, manji, u videokameru (Sony Firewire utore označava s iLink, a drugi proizvođači s IEE1394).
Windowsi bi nakon spajanja kamere i računala te uključenja kamere trebali prepoznati istu. Tada je potrebno pokrenuti Windows Movie Maker s kojim se radi 'hvatanje' videozapisa. Moguće je koristiti i drugi softver za tu namjenu, ali mi smo se odlučili opisati proces s Movie Makerom jer je besplatan, dolazi s Windowsima i ima dovoljno opcija za prosječnog amatera snimatelja.
Automatski će se pokrenuti wizard u kojemu treba izabrati lokaciju za pohranu videa i ime datoteke te kvalitetu. Najbolje je izabrati DV-AVI - to je nekomprimirani sirovi video koji će biti dobra polazna točka za pretvaranje u bilo koji željeni format. Želite li prebaciti cijelu kazetu, možete u sljedećem meniju reći programu da to automatski napravili ili ćete ručno određivati koje dijelove snimke želite na računalo , a koje ne.
Nakon prebacivanja, video se može obrađivati u Movie Makeru ili pretvoriti u WMV format podržan od Movie Makera. Ne zadovoljava li Movie Maker vaše standarde za obrađivanje videa, lako možete kasnije digitalni videozapis prebaciti u neki drugi program.