Algoritamska struktura - slijed
2. Slijed
2.1. Unos podataka
Jedna od prvih
naredaba s kojom se upoznajemo u osnovama programiranja naredba koja će
korisniku omogućiti unošenje potrebnih podataka (npr. pomoću
tipkovnice). Dok ne dođemo do konkretnoga programskog jezika, zapišimo
je u pseudojeziku kao ulaz (). U zadatku sa voćnjakom u kojem smo algoritam zapisali u pseudojeziku imali smo već tu naredbu.
Što se događa kad program dođe do naredbe ulaz (a)?
Kad program dođe do te naredbe, omogućuje se unošenje podatka (ili više podataka) s tipkovnice. Uneseni se podatak ili podaci tada pohrane u memoriju. Da bi program znao koji podatak čemu služi, osim samog podatka program pamti i naziv (adresu) pod kojim se taj podatak sprema. Dakle, prije unošenja podatka, u memoriji se rezervira mjesto za njega i dodijeli mu se naziv prema kojem će ga program poslije prepoznati. U našem primjeru, naziv (ime) prema kojem će program prepoznati unesenu vrijednost je a.