Varijable, konstante, operatori
1. Podaci u programu
U zadatku s voćnjakom (rješenje pogledajte u knjizi Analiza zadatka) koristili smo različite podatke (m, n, kolicina_zice, x, broj_stupova, ukupna_cijena, ...) Označili smo tak oda nas asociraju na podatak koji predstavljaju. Neki od tih podataka bili su:
- ulazni - unosili smo ih sa tipkovnice,
- izlazni - ispisivali smo ih na zaslon, najčešće na kraju programa
- ili su nam samo trebali da bismo nešto izračunali kao pomoćni podaci.
Svaka od ovih memorijskih lokacija je prostor u koji spremamo varijable. Svaku
memorijsku lokaciju određuju njena adresa, ime i vrijednost koja je u njoj
pohranjena. Ovisno o tome kakva je varijabla (je li cjelobrojna, ralna
ili je neki znak) ovisti će koliko je momorijska lokacija velika (koliko
bitova ili bajtova zauzima). Sjetite da smo govorili o prikazu podataka
u računalu i da različiti podaci ne zauzimaju istu količinu memorije. Primjerice, ako korisnik nailaskom na naredbu ulaz(r) upiše cijeli broj 10, ime varijable je r, tip varijable je broj (točnije, cijeli broj), a vrijednost je 10.
Osim varijabli u programima se mogu upotrebljavati i podaci koji se tijekom izvođenja programa neće mijenjati. Njih nazivamo konstante. Kao i varijable i konstante se pohranjuju u memoriju računala na isti način. Konstante ste već upotrebljavali u matematici, recimo π (pi).
Da bismo u programu upotrebljavali varijable i konstante, moramo ih
razlikovati. Dakle, moramo im dodijeliti imena kao što smo to napravili u zadatku s voćnjakom. Ime varijabli daje sam programer, proizvoljno. To su često nazivi poput a, b, c, x, y..., ali mnogo je bolje imenovati varijable prema njihovoj namjeni: poruka, ocjena, temperatura, srednja_vrijednost...
Već smo u zadatku s voćnjakom upotrebljavali neke matematičke operacije - zbrajanje, oduzimanje, množenje, ... Pogledajmo u nastavku nešto više o tome!