Algoritamska struktura - slijed
2. Slijed
2.2. Obrada - matematičke funkcije
U obradi najčešće moramo računati sa varijablama i konstantama. Pri tome vrlo često nisu nam dovoljne samo aritmetičke funkcije (zbrajanje, oduzimanje, množenje, dijeljenje, cjelobrojno dijeljenje i ostatak pri cjelobrojnom diejljenju), nego trebamo i neke standardne matematičko funkcije.
Primjer:
Pretpostavimo da trebamo napisati algoritam i program u odabranomu programskom jeziku koji traži unošenje duljina kateta pravokutnog trokuta, a zatim računa i ispisuje na zaslon njegovu površinu i njegov opseg.
Rješenje tog zadatka je prilično jednostavno. Potrebne su nam formule za izračunavanje opsega i površine pravokutnog trokuta:
Zadane su duljine kateta a i b. Za izračunavanje opsega potrebna nam je i duljina hipotenuze: 
Ovdje postaje teško. Kako ćemo izračunati vrijednost drugoga korijena nekog broja? Za rješavanje ovog i sličnog programa u svakom su programskom jeziku definirane standardne matematičke funkcije. Najčešće korištene standardne matematičke funkcije su: apsolutna vrijednost realnog broja, kvadrat broja (ili potenciranje), drugi korijen realnog broja, zaokruživanje te cijeli dio realnog broja.
Standardne matematičke funkcije definirane u pseudokodu su:
O standardnim funkcijama u C-u ćemo pričati nešto kasnije!