Svjetonazor
Moj svjetonazor
Zadatak: Napišite esej u kojem ćete izložiti svoj pogled na svijet (svoj svjetonazor, životnu filozofiju). Uzmite u obzir pitanja u nastavku, ali ih se ne morate strogo držati ni što se tiče redoslijeda, niti sadržaja. Nastojte biti originalni i autentični. Predajte zadaću do kraja kalendarske godine po mogućnosti – nemojte baš za Silvestrovo.
Što je svjetonazor?
Malo je ljudi koji imaju bilo što što nalikuje jasnoj filozofiji - barem na onaj način na koji su je sažimali veliki filozofi. Još je, čini mi se, manje onih koji imaju pažljivo konstruiranu teologiju: Ali, svatko ima nekakav svjetonazor. Kad god bilo tko od nas razmišlja o bilo čemu - od najsvakodnevnijih pomisli (Kamo sam stavio sat?) do dubokih pitanja (Tko sam ja?) - djeluje unutar takvoga okvira. Zapravo, samo pretpostavka svjetonazora - ma kako temeljnog ili jednostavnog - dopušta nam uopće razmišljati.
Što je, onda, to što se naziva svjetonazorom, a što nam je svima tako važno? Kako ga ja mogu imati? Mnogi bi ljudi mogli postaviti to pitanje. Ono čovjeka podsjeti na gospodina Jourdaina iz Moliereova Građanina plemića koji je odjednom otkrio da već četrdeset godina govori prozu, a da to nije ni znao. Ali, otkriti vlastiti svjetonazor mnogo je vrjednije. To je, u stvari, značajan korak prema svijesti o sebi, znanju o sebi i razumijevanju sebe.
Što je, onda, svjetonazor? U osnovi: Svjetonazor je zbir pretpostavki (koje mogu biti istinite, djelomično istinite ili potpuno neistinite), kojih se držimo (svjesno ili podsvjesno, dosljedno ili nedosljedno), o temeljnome ustrojstvu našega svijeta.
Prvo što svatko od nas priznaje prije nego što uopće počne razmišljati jest da nešto postoji. Drugim riječima, svi svjetonazori pretpostavljaju da nešto postoji, a ne da nema ničega. Ta je pretpostavka tako temeljna da većina nas uopće ni ne zna da smo je postavili. Odviše je očita da bismo je spominjali. Pa naravno da nešto postoji!
Zaista, postoji. U tome i jest stvar. Ako to ne priznamo, nećemo nikamo stići. Pa ipak, kao što je to i s mnogim drugim jednostavnim "činjenicama" koje su nam pred nosom, ona može biti od goleme važnosti. U ovome slučaju razumijevanje da nešto postoji početak je svjesnoga života, kao i dviju grana filozofije: metafizike (nauke o biću) i epistemologije (nauke o znanju).
Brzo ćemo, međutim, otkriti da, kad smo jednom priznali kako nešto postoji, nismo nužno priznali i što je to što postoji. Ovdje se počinju odvajati dva svjetonazora. Neki ljudi pretpostavljaju (razmišljaju li oni o tome ili ne) da je jedina temeljna supstanca koja postoji materija. Za njih je u konačnici sve jedno. Drugi se slažu da je u konačnici sve jedno, ali pretpostavljaju da je to nešto Duh ili Duša ili neka takva nematerijalna supstanca.
Međutim, ne smijemo se izgubiti u primjerima. Sada nas zanima definicija svjetonazora. Naš se svjetonazor sastoji od brojnih temeljnih pretpostavki, koje su manje-više međusobno sukladne, kojih se manje-više dosljedno držimo, koje su manje ili više istinite. Njih uglavnom ne dovodimo u pitanje; rijetko ih, ako uopće, spominju naši prijatelji; na njih mislimo samo kad nas izazove stranac iz drugog ideološkog svemira.
Sedam temeljnih pitanja
1. Što je prvobitna stvarnost - prava stvarnost? Na to možemo odgovoriti: Bog, ili bogovi, ili materijalni svemir.
2. Kakva je priroda vanjske stvarnosti, što znači svijeta oko nas? Ovdje naši odgovori pokazuju vidimo li svijet kao stvoren ili samosvojan, kaotičan ili uređen, materijalan ili duhovan, te naglašavamo li svoj subjektivan, osoban odnos prema svijetu, ili njegovu objektivnost odvojenu od nas.
3. Što je ljudsko biće? Na to bismo mogli odgovoriti: vrlo složen stroj, uspavan bog, osoba stvorena na Božju sliku, "najobičniji majmun".
4. Što se događa kad netko umre? Mogli bismo odgovoriti: dokidanje osobe ili preobrazba u viši stupanj, ili odlazak u duhovno postojanje na "drugoj strani".
5. Zašto je uopće moguće bilo što znati? Odgovori bi mogli sadržavati zamisao da smo stvoreni na sliku sveznajućeg Boga ili da su se svijest i razum razvili pod okolnostima opstanka u dugom procesu evolucije.
6. Kako razlikujemo dobro od zla? I opet, možda smo stvoreni na sliku Boga čija je priroda dobrota, ili su dobro i zlo određeni isključivo ljudskim odabirom, ili su to tek pojmovi koji su se jednostavno razvili na poticaj kulturnog ili fizičkog opstanka.
7. Kakvo je značenje ljudske povijesti? Na to možemo odgovoriti: da ostvari ciljeve Boga ili bogova, da stvori raj na zemlji, da pripremi ljude za život u zajednici sa svetim Bogom punim ljubavi, ili nešto drugo.
Unutar različitih temeljnih svjetonazora često se javljaju i druga pitanja, na primjer:
Tko upravlja ovim svijetom: Bog ili ljudi, ili nitko?
Jesmo li mi kao ljudska bića predodređeni ili slobodni?
Stvaramo li mi sami vrijednosti?
Je li Bog zaista dobar?
Je li Bog osoban ili neosoban?
Ili, postoji li on uopće?...
Ako imate neku svoju krilaticu tipa „Nikad ne reci nikad“ uvrstite je u esej. Sve što tvrdite nastojte obrazložiti.