Usporedba tradicionalnog i modernog romana
ROMAN -
roman –prvotno je označavao svaki spis pisan pučkim jezikom, za razliku od latinskog. Dulji prozni oblik s radnjom koja obuhvaća velik broj događaja i likova
podjela
a) prema temi – društveni, obiteljski, psihološki, povijesni, pustolovni, ljubavni, viteški,
kriminalistički
b) prema tonu i piščevu stavu sentimentalni, humoristični, satirični, didaktični, herojski
c) prema načinu oblikovanja
ROMAN LIKA - jedan ili nekoliko uzajamno povezanih likova dominira strukturom romana
ROMAN ZBIVANJA – opisano zbivanje ujedinjuje sve što roman obrađuje
ROMAN PROSTORA – neki zamišljeni ili stvarni prostor čini bitnu vezu između svega što
roman opisuje
LANČANI ILI STUPNJEVITI – izgrađuje se tako da se priče kao dijelovi romana nadovezuju
jedna na drugu, s time što je završetak svake priče ujedno i početak iduće
PRSTENASTI – jedna uokvirena priča, obuhvaća sve ostale poput prstena na taj način što
neki događaj omogućuje okvir unutar kojeg se zatim pripovijeda cijeli roman
PARALELNI – građen je tako što se nekoliko fabularnih nizova razvija usporedno
ROMAN-RIJEKA – široko je zasnovan i razvijen tip romana koji obuhvaća ciklus romana,
prikazuje više naraštaja u pojedinoj obitelji, socijalni i povijesni okvir u kojem se ti naraštaju kreću
ROMAN-ESEJ – vrsta modernog romana u kojem se klasično epsko pripovijedanje dopunjuje
ili zamjenjuje osjećajima i asocijacijama
d) prema postojanju i vrijednosti – klasični, moderni, suvremeni
USPOREDBA TRADICIONALNOG I MODERNOG ROMANA
TRADICIONALNI – jednostavnost, čvrsta fabula, događaji se nižu linearno i logično, likovi su stvoreni prema stvarnim osobama i događajima, psihološki analizirani, duže vrijeme u kronološkom slijedu
MODERNI – složena, defabularizirana, rascjepkanost, opisuje se tok svijesti, kod likova nema psihološke analize, prati se unutarnja svijest, služe se novom tehnikom pripovijedanja (unutarnji monolog i pripovjedni monolog – solilokvij, direktni, indirektni, pripovjedni), vrijeme je kratko, problemi smisla svijeta i postojanja, najčešći likovi su umjetnici
PROZA U TRAPERICAMA – MODERNI ROMAN
glavni junak – netipičan, promatrač svijeta oko sebe, pasivan, bez ciljeva
mladi pripovjedač se suprotstavlja svijetu odraslih
ironijski se odnosi prema tradicionalnom društvu i kulturnim vrijednostima
jezik – približava se svakodnevnom spontanom govoru gradske mladeži – žargonu
radnja ne teče kronološki, ovisi o subjektivnim proživljavanjima lika, prekida se asocijacijama i monolozima