HRVATSKA KNJIŽEVNOST REALIZMA

• obuhvaća posljednja dva desetljeća 19.st., točnije od Šenoine smrti 1881. do početka moderne 1892.( objavljivanje Matoševe pripovijetke Moć savjesti- prve modernističke pripovijetke hrvatske književnosti), odnosno do 1895. (studentski nemiri u Zagrebu povodom dolaska cara Franje Josipa, paljenje austro-ugarske zastave, protjerivanje studenata sa zagrebačkog sveučilišta); za početak se također navodi godina 1880. kada na književnu scenu stupa novi naraštaj hrvatskih pisaca

• značajke: - napuštanje romantičnog sentimentalizma u izboru tema, fabula i likova

- usmjerenost na socijalnu tematiku, odabir građe iz suvremenog života

- promatranje neposredne stvarnosti

- uvjerljiva psihološka karakterizacija likova (socijalno-psihološki motivirani postupci

nositelji su uzročno-posljedično utemeljene fabule)

• književni oblici: proza (roman i pripovijetka)

• predstavnici i djela: a) lirika: Silvije Strahimir Kranjčević

b) epika: Ante Kovačić, Vjenceslav Novak, Ksaver Šandor Gjalski, Josip

Kozarac, Eugen Kumičić

• regionalna usmjerenost pisaca hrvatskog realizma:

1. zagorska sredina: Ante Kovačić (U registraturi, Fiškal);K. Š. Gjalski (Pod starim krovovima)

2. slavonska sredina: Josip Kozarac ( Tena, Mrtvi kapitali )

3. primorska i istarska sredina: Vjenceslav Novak (Posljednji Stipančići);Eugen Kumičić (Začuđeni svatovi)

• tematika hrvatskog realizma:

1. propadanje plemstva (Novak, Gjalski, Kumičić)

2. povijesna tematika ( Gjalski, Kumičić)

3. odnos sela i grada ( Kozarac, Kovačić, Novak)

4. psihološke i opće ljudske teme ( Kozarac, Kranjčević)

27. SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (1865.-1908.)- stvaralaštvo

• rodio se u Senju, umro u Sarajevu

• zbog sukoba s vlašću protjeran iz Hrvatske, radi kao učitelj u Bosni

• jedini pjesnik među piscima hrvatskog realizma

• tematika stvaralaštva: domoljubna, socijalna, refleksivna, religiozna

• zbirke: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme,

• MOJSIJE:

• Pjesma započinje Mojsijevim obraćanjem Jahvi s molbom da izvede njegov narod iz ropstva u obećanu zemlju Hanan.

• a) refleksivna lirska pjesma

• b) Mojsije- biblijski lik

4. Kranjčević preko ovog lika razmišlja o odnosu pojedinca (idealist, hrabar, uporan, pobožan,) i kolektiva (materijalist, uljuljan u lagodni život i zadovoljan neslobodom)

5. Pitanje o pravu izdvojenog pojedinca da kolektivu nametne svoj ideal

6. suprotstavljanje triju svjetonazora: Jahvin, Mojsijev, svjetonazor naroda

Jahve- u njegovim su očima svi jednaki; pomaže Mojsiju ali ga upozorava»Mrijeti ti ćeš kada počneš sam

• stil: biblijska uzvišenost, arhaizmi, aforističnost stiha

• GOSPODSKOM KASTORU

• Stilska figura koju najčešće nalazimo u pjesmi je alegorija i njeno preneseno značenje ostvareno je u cijeloj radnji.

• Glavni tema i ideja pjesme očitava se u psećem poprimanju negativnih ljudskih osobina. Alegoričnost je ta što pjesnik želi se ukazati na ljudske mane pa stoga pjesma prelazi u satiru i iznosi ideju po kojoj je svijet pun beskičmenjaka i dodvorica. Zadatak pjesnika je da ljude osvijesti i navede da istražuju svoju ljudsku bit.

• Eli! Eli! Lama Azâvtani?!

• Ovo je misaona lirska pjesma, s obzirom da se u njoj tematski bavi egzistencijalnim pitanjima, uvrštenim unutar motiva Kristove žrtve. Prijevod naslova pjesme znači “Bože! Bože! Zašto si me ostavio?!”.

• Osim glavnog motiva žrtve, pojavljuju se i drugi motivi. Među njima imamo i one biblijske, poput motiva Krista i Golgote, ali i one misaono-egzistencijalne, poput motiva smrti, ljudskih grijeha i povijesti ljudskog roda.

• Ideja ove pjesme ukazuje na uzaludnost Kristove žrtve jer je ljudi ne znaju cijeniti. Budućnost ljudskog roda je stoga pesimistična jer čovjek unutar čovječanstva ne može ostvariti ono ljudsko u sebi. Kao pojedinac možda da, ali kao kolektiv nikako.

• JOSIP KOZARAC Tena

U mladosti Tena nije potpuno bila svjesna svoje ljepote. S vremenom, odnosno nakon svoje prve ljubavi, počela je shvaćati koliko je ljepota bitna za ugodan život jedne seoske cure. Uvijek je gledala na svoje dobro bez obzira kako to utječe na druge. Nije imala nimalo srama, zapravo moglo bi se reći da je prkosila selu i stvarala zavist među drugim seoskim curama. Na kraju je imala sreće što joj se vratila prva ljubav kod koje je pronašla svoju sreću.

Kozarac u ovoj pripovijesti svoju Slavoniju doživljava kao neopreznu djevojku koja nerazumno rasipa svoju ljepotu, kao da će njena mladost i snaga trajati vječno.

Leon koji siječe njegovu slavonsku šumu i Teninu mladost predstavlja strance koji dolaze u Slavoniju i uništavaju je.

Jerko, Tenin otac, predstavnik je propadanja seoskih zadruga i seljaka, koji ne čine ništa kako bi to spriječili.

No Kozarac ne vidi sve tako crno. On pronalazi rješenje u ljubavi i radu koji su u stanju da očiste svaku zabludu, a dvoje nesretnika može na ruševinama nekadašnje ljepote izgraditi sreću koja će se temeljiti na dubljim vrijednostima od ljepote

28. ANTE KOVAČIĆ U registraturi;

Ante Kovačić U ragistraturi – roman u cijelosti daje sliku hrvatskog života Kovačićevog doba.

-roman čine tri dijela: prvi započinje opisom registrature u kojoj radi već ostarjeli Ivica Kičmanović, a jedan od registratora počinje pripovijedati njegov život. Pripovijedanje započinje prikazom Ivičina djetinjstva i školovanja na selu. Nakon toga opisuje se njegov odlazak u grad na školovanje. U drugom dijelu Ivica se vraća na selo. Nakon nekog vremena dolazi i Laura s kojom Ivica živi nevjenčano. Ona donosi mnogo novca koji je uzela Meceni nakon što ga je ubila. Ubojstvo je prikriveno zbog požara u kojem je izgorio Mecenin dom. Iznose se prilike na selu i Ivičin ponovni povratak u grad radi završetka školovanja. U trećem dijelu Laura postaje hajdučica. Ivica započinje vezu sa susjedovom kćeri Ančicom, koja se također zapošljava u gradu. Laura moli Ivicu da se pomire i započnu novi život, no on je odbija, a ona mu se osvećuje…

Roman završava tako što Ivica Kičmanović zapali registraturu te u njoj i sam izgori.

tema: - djetinjstvo, školovanje darovitog seoskog dječaka Ivice Kičmanoviće i njegov život

- problem odnosa sela i grada

stil:

1. realistični elementi: djetinjstvo i školovanje I. Kičmanovića; odnos selo – grad; prodor kapitalizma na selo (gazda Medonić), začetak kriminala u gradu (Ferkonja)

2. romantički elementi: događaji vezani uz Lauru; ljubavni zapleti

3. naturalistički elementi: na oblikovanje Laurina karaktera utječe njezino podrijetlo: nasljeđe i okolina (majka – gizdava vila Dorica; otac – Mecena)

Ivica Kičmanović: razapet je između sela i grada; selo za njega predstavlja idilu djetinjstva, nježnost i ljubav prema majčinoj moralnoj čistoći i požrtvovanosti, a grad postaje mjesto nemorala i grijeha, mjesto iskrivljenih ljudskih vrijednosti, ali i mjesto koje omogućuje lagodniji život i lakši život, nego život na selu; Ivičina razapetost između sela i grada izražena je i njegovom ljubavnom razapetošću između dviju žena: salo-Ančica, Laura - grad

29. VJENCESLAV NOVAK Posljednji Stipančići – likovi, sredina, tematika djela

Pisac hrvatskog realizma, rođen je 1859. godine u Senju. Pučku školu i dva razreda gimnazije završio je u Senju. Pet godina je bio učitelj u Senju, a tri je godine bio na konzervatoriju u Pragu. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovjedaka. Prvu knjigu pripovijesti pod nazivom "Pavao Šegota" (1888.) u Zagrebu. Djela su mu većinom prožeta senjskim krajem, životom u Senju u kojem se isprepliću prkos, ponos, poniznost, ogorčenost i širina itd. Umro je 1905. bolestan i skrhan teškim životom. Djela:
Podgorske pripovijetke, Pavao Šegota, Posljednji Stipančići, Zapreke i dr.

Posljednji Stipančići – roman

Roman je realistička slika propasti ugledne patricijske obitelji sredinom 19.st. Članovi te obitelji su autoritarni otac Ante, patrijahalna i požrtvovana majka Valpurga te njihova djeca, rastrošni i nemoralni sin Juraj i nesretna kći Lucija. Uz opsežnu i uvjerljivu sliku života obitelji Stipančić, Novak daje i prikaz buđenja nacionalnog zanosa u Senju, političke spletke i borbu za vlast. No osnovnu ideju (propast obitelji) pisac prati pravom realističkom objektivnom metodom, do detalja slikajući njihove sudbine, njihove društvene, humane i psihološke kvalitete. Najvjernije su prikazani otac i kći – tiranin Ante Stipančić i nesretna kći Lucija.

Tema: propast jedne patricijske obitelji, društveni, ekonomski, moralni i psihološki razlozi propasti Stipančića

Vrsta romana: obiteljski, socijalni, povijesni, psihološki

Društveni položaj obitelji Stipančić:

• patricijska obitelj ( patricij- pripadnik gradske aristokracije)

• u romanu pratimo prodor ilirskih ideja u Senj te nastojanje Ante Stipančića da stekne neke političke položaje kako bi njegov sin Juraj nakon završetka školovanja lakše napredovao.

Razlozi propasti Stipančićevih:

• društveni: gleda se samo na osobnu korist (Ante Stipančić želi se domoći neki društvenih i političkih funkcija kako bi sinu pomogao); odnarođenost (primjer Jurja)

• ekonomski: ne rade, nego samo troše ono što su naslijedili; neracionalno trošenje

• etički: prevrtljivost, pokvarenost, sebičnost, bez osjećaja za obitelj i za narod

• kulturni: odgoj, školovanje

Likovi:

Ante Stipančić: oličenje čovjeka koji stradava zbog čvrstog vjerovanja u izuzetnost vlastite ličnosti. Život završava teškim razočarenjem, povukavši za sobom u ponor sve što je živeći dotakao: obitelj, imanje i ugled vlastitog imena.

Valpurga Stipančić : bespomoćnost žene u strogoj hijerarhiji patrijahalnog društva učinila ju je bespogovornim izvršiteljem volje svoga tiranskog muža i gospodara. Lucija Stipančić: žudila je za običnom ljudskom srećom; žrtva bolesne podijeljenosti svijeta A. Stipančića; ona ne traži ništa osim prava svakog ljudskog bića na život.

Juraj Stipančić : najtragičnija je ličnost očeve zablude, emocionalna oštećenost koju je stekao živeći u izoliranosti izazvanoj očevom bolesnom idejom o njegovoj predodređenosti za velika djela, nije ga spriječila da spozna tragičnost vlastitog postojanja, ali ni da bešćutno uništi maku i sestru do kraja.