Europski realizam - Balzac, Dostojevski, Gogolj
REALIZAM I NATURALIZA U EUROPI
dolazi od lat. realis – stvaran, a upućuje na društvenu zbilju kao središnju zaokupljenost pisaca realizma
vrijeme: 1830.-1870.
javlja se kao reakcija na romantizam
realizam u književna djela uvodi ljude iz svakodnevnog života i iz svih društveni slojeva
realistički junaci kreću se u običnim životnim prostorima: ulica, krčma, tavanske sobice, podrumske sobice, trgovi, salona itd.
opisi interijera otkrivaju socijalnu pozadinu koja određuje postupke, ponašanje i psihologiju likova te njihov svjetonazor
junak realističke proze nastoji poniknuti u društvene odnose i doživjeti društveni uspon
likovi su najčešće uvjetovani sredinom iz koje potiču i koja ih okružuje ( teorija miljea ili sredine)
isključivo prozno stvaralaštvo, prvenstveno roman
realistički pripovjedač najčešće je «objektivan», iskaz u trećem licu jednine, kronološki red zbivanja
motivacija likova proizlazi iz njihovih karaktera, te sklopa socijalnih okolnosti u kojima djeluje
predstavnici:
Francuska: Honore de Balzac Ljudska komedija( Otac Goriot, Rođaka Betti itd.), Stendal Crveno i crno, Gustav Flober Madame Bovary.
Engleska: Charles Dickens Oliver Twist, David Copperfield itd., sestre Bronte, William Thackeray Sajam taštine
Rusija: Nikolaj Vasiljevič Gogolj Kabanica , Mrtve duše itd.; Ivan S. Turgenjev Lovčevi zapisi itd.; Lav N. Tolstoj Rat i mir, Ana Karenjina itd.; F. M Dostojevski Zločin i kazna, Idiot, Braća Karamazovi itd.
HONORE DE BALZAC, OTAC GORIOT
Roman iz ciklusa Ljudska komedija (aluzija na Danteovu Božanstvenu komediju)
u romanu pratimo tri frabule i tri glavna lika: • 1. otac Goriot i njegov odnos prema kćerima, propadanje u društvu • 2. student Rastignac i njegov uspon u društvu • 3. Vautrin i njegovi „poslovi”; značaj i uloga novca u društvu
-objektivni i sveznajući pripovjedač (iz trećega lica) komunicira s čitateljem, primjerice, na samom početku želi uvjeriti čitatelja u istinitost priče riječima: All is true (načelo istinitosti)
Eugene de Rastignac - predstavnik je siromašnoga plemstva iz provincije, njegov je lik detaljno okarakteriziran (socijalno- psihološka i etička karakterizacija), ali on je i predstavnik tipa studenta koji se želi afirmirati u društvu kako njegove ambicije rastu, tako se topi početna naivnost i on je sve spremniji na brojne etičke kompromise njegove moralne dvojbe svode se na izbor manjeg zla pa, iako odustaje okoristiti se ženidbom s Victorinom, postaje Delphinein ljubavnik, mada je potpuno svjestan njezinih mana u licemjernom društvu ističe se vrlinama, pogotovo odnosom prema Goriotu
14. za razliku od Rastignaca, koji je dinamičan lik – tijekom radnje razvija se i mijenja – čiča Goriot potpuno je statičan lik kojemu je ljubav prema kćerima jedina životna strast (monoman) samozatajno je predan ispunjavanju njihovih hirova, ne primjećuje ništa što nije vezano uz njih (čak ni Vautrinovo uhićenje), radi njihove sreće spreman je i na zlodjela tek pred smrt sebi priznaje da su mu kćeri pohlepne i nezahvalne, za što i sam snosi odgovornost jer ih je navikao na to da se ljubav kupuje novcem ipak umire oprostivši im sve i blagoslovivši ih
Vautrin - pravim imenom Jacques Collin, u kriminalnim krugovima poznat kao Obmanjivač Smrti ili Bježismrt, romantičarski je koncipiran lik oko kojega se vežu pustolovni fabularni elementi u razbojničkim krugovima uživa veliki ugled kao mafijaški blagajnik zabavlja ga iskušavati Rastignaca i dijeliti mu savjete o životu koji su, ironično, vrlo slični onima koje Rastignacu daje ugledna gđa de Beauséant, a svode se na oportunizam i karijerizam
16. Balzac je stvorio realističku metodu čije su značajke: promatranje, proučavanje i analiziranje građe, načelo istinitosti, načelo tipičnosti (tip studenta, Parižanke), detaljno opisivanje prostora i likova čime se želi postići dojam istinitosti*, zanimljiva fabula, uporaba jezika sredine u funkciji karakterizacije lika, objektivni sveznajući pripovjedač, društvena kritika * Balzac obično najprije s mnogo pojedinosti opisuje prostor u koji smješta određeni lik. Zatim opisuje socijalnu uvjetovanost, psihološke osobine i vanjski izgled lika. Opis prostora u funkciji je karakterizacije lika jer prostor uvjetuje i određuje likove.
Naturalizam
lat. naturalis, prirodan
javlja se sedamdesetih godina 19. st i traje do 1890.
javlja se u Francuskoj
teoriju naturalizma oblikovao je književnik Emil Zola u svojim raspravama i predgovoru romana Terese Raquin
naturalizam nastoji prikazati najtamnije i najružnije strane života (estetiku ružnoće)
predstavnici: Guy de Maupassant, Emil Zola
25. FJODOR MIHAJLOVIĆ DOSTOJEVSKI Zločin i kazna (likovi, društvo, realistički roman)
- ruski pisac, razdoblje realizma
napisan 1866.
mjesto radnje: Petrograd
vrijeme radnje: 19.st. – 9 i po dana
likovi: Rodion Raskoljnikov, Sonja Marmeladovna, Lužin, Porfirije Petrović- inspektor, Svidrigajlov, Dunja –Raskoljnikovljeva sestra, Razumihin – njegov prijatelj i dr.
tijek radnje: na početku je sredina radnje, pa se vraća unatrag do određene točke kada njegovo proživljavanje događaja ide paralelno sa sadašnjošću, a kraj objašnjava budućnost.
tema: zločin – kazna – iskupljenje
Raskoljjikov: siromašni student prava koji ubija staru lihvaricu kako bi dokazao teoriju o podjeli ljudi na dvije kategorije a) obični - pokorni koji umnožavaju vrstu, b) neobični koji u ime novih ideja ruše zakone
- njegovo prezime pokazuje nam bit njegova karaktera: on je čovjek u raskolu između svoje humane biti i surovih traženja koja pred njega postavlja životna stvarnost
psihologija glavnog junaka dana je pomoću:
autorske informacije ( pisac nas izvješćuje )
odnosa s drugim likovima
samorazotkrivanjem
izjavama
greškama
snovima
psiha je osvijetljena iz još jednog izvora: zločina
Raskoljnikov : svojim emocijama, preokupacijama i ponašanjem odaje osobu koja je uvrijeđena od društva i nadarena od prirode. To znači da su njegova pamet i snaga poticale njegove ambicije i samopouzdanje ali su bijeda i siromaštvo stvarale kompleks manje vrijednosti/ nevrijednosti ( siromaštvo je izazvalo izbjegavanje druženja s ljudima )
U njegovom ponašanju možemo uočiti 3 faze:
priprema zločina – karakterizira san o Napoleonovoj moći. Kompleks «uši» ( štetočina ) izazvao je potrebu dokazivanja da je čovjek, tj. da spada u neobične ljude koji mijenjaju svijet:
stvaranje teorije o običnim i neobičnim ljudima
u ovoj fazi sav njegov život je pripremljen na plan ubojstva
ali paralelno s tim ide i snaga otpora ( dana kroz dva sna )
spavanje, odnosno padanje u san i nepripremljenost, svjedoče da se njegovo moralno i emotivno biće da posljednjeg trenutka opiralo zločinu
izvršenje zločina - još dok je stvarao plan postavio je pitanje – zašto se zločini otkrivaju – i došao do zaključka = zločinca uhvati klonulost volje onda kada je prisebnost najpotrebnija
zato sebi postavlja zadatak kako mora paziti na svaku sitnicu, a onda zaboravlja zatvoriti vrata – ta greška – dovodi do još jednog ubojstva – ubojstva Lizavete (kako bi se oslobodio svjedoka). U odnosu na to ubojstvo osjeća toliku krivnju da ga zaboravlja, svjesno ga se ne želi sjećati
stanje poslije zločina : zapažaju se dvije činjenice: 1) pokušaji da ne otkrije zločin i 2.) nesvjesno odavanje – najneoprezniji postupak je kada se vraća na mjesto zločina, raspituje se za lokvu krvi i zvoni nekoliko puta kako bi čuo zvuk zvona koji je oglasio početak njegove drame
zagonetka neiskorištenog novca – objašnjava se činjenicom što je Raskoljnikov podsvjesno znao da ni njegova majka i ni sestra neće pristati rješavati svoje probleme novcem ubijene. Zaključak: poštenom čovjeku je potrebno saznanje i osjećanje da je sve čisto učinjeno.
Raskoljnikov je to znao i prije, ali je psihički mehanizam tu spoznaju potisnuo duboko u podsvijest i blokirao je kako ne bi kočila akciju = bez morala nema čovjeka
roman ima jaku socijalnu notu i predstavlja njegovu trajnu vrijednost. Ljudska patnja nije izmišljena već grubo stvarna
Svrdrigajlov –truje ženu kako bi se dokopao bogatstva, prebacuje Dunji kako bi je šokirao
Lužin, bogati skorojević koji traži siromašnu djevojku za ženu koja će mu onda biti vječno zahvalna što ju je ženidbom spasio bijede i koja će mu dobrovoljno dozvoliti da je tiranizira
Sonja, Marmeladovova kći iz prvog braka. Postaje prostitutka kao bi mogla hraniti gladna usta u svojoj obitelji, a i da bi otac imao novaca za piće. Žrtvuje se, «ubija sebe – duhovno» jer se odaje nemoralnom poslu, ali ona predstavlja onu moralnu stranu Raskoljnikova. Ona ga potiče na to da oprosti sebi, pomiri se s Bogom i tako se iskupio. Prati ga u Sibir na izdržavanje kazne.
GOGOLJ, KABANICA
Akakij Akakijevič Bašmačkin - autor pomalo ismijava Akakija i stvorio je od glavnog lika antijunaka. Gogolj to nije napravio tako da je glavnog lika učinio negativnim, već ga je prikazao kao sasvim običnog, neuglednog, zamjenjivog, ni po čemu posebnog. No, kada mu ukradu kabanicu koja mu je značila više od života, Akakij se napokon trgne iz letargije svog života. Ali njegova angažiranost ne uspijeva ostvariti njegov cilj. Gogolj je u ovom dijelu pripovijetke jasno prikazao da sustav i vladajuća hijerarhija nisu napravljeni tako da bi i u kojem slučaju pomogli tzv. “malom” čovjeku. Običan čovjek ostaje bespravan pred sustavom, ustrojenim tako da samo traži od njega, ali nikada ništa ne daje. Akakije cijeli život provodi kao sluga sustava, a jednom kada treba nešto za uzvrat, biva otjeran.
Prava važnost priče leži u stilu. Djelo je napisano tako da je cijelo vrijeme prožeto pomalo tužnim humorom, a kraj je fantastični što inače cijeloj realističnoj pripovijetki daje groteskni ton. Čitatelj čitajući djelo osjeća sažaljenje prema Akakiju, a grotesknim humorom on ističe negativnost i ismijavanje prema Akakiju i njegovoj kabanici.
Stil pisanja je jednostavan, autor s malo riječi uspijeva čitatelju predočiti kakvo je stanje likova iznutra te kakav dojam oni ostavljaju.
Ovim djelom Gogolj je dao kritiku društvu te osuđuje nečovječnost i loše ponašanje ljudi. No, ipak na kraju vjeruje u savjest koja čovjeku donosi spas. Na žalost, spas i pravda, prema Gogolju, običnom čovjeku dolazi tek nakon smrti.
Vrsta djela: pripovijetka
Mjesto radnje: Petrograd
Vrijeme radnje: sredina 19. stoljeća
Tema djela: prikaz života Akakija Akakijeviča i njegove nezgode s kabanicom.
Ideja djela: društvo svojim ustrojem i pravilima nikada nije na strani običnog čovjeka koji pravdu može očekivati tek nakon smrti