Stupnjevi moralnog razvitka

LAWRENCE KOHLBERG, KOGNITIVNO-RAZVOJNI PRISTUP MORALNOM ODGOJU, 1972.

Pojedinci stječu i razvijaju osjećaj pravednosti kroz niz invarijantnih razvojnih stupnjeva. Tijekom 1957. započeli smo testirati moralno prosuđivanje grupe od 72 dječaka u dobi od 10 do 16 godina, putem pitanja koja su uključivala moralne dileme. Tipično je pitanje problematiziralo kradu lijeka kako bi se spasila žena koja je umirala. Tvorac lijeka lijek prodaje po cijeni koja je deset puta veća od troškova proizvodnje. Ženin suprug ne može sakupiti novac, a prodavač odbija spustiti cijenu ili pričekati s plaćanjem. Sto da suprug učini?

Na osnovi odgovora koje su dali članovi grupe razabrali smo šest osnovnih tipova moralnog prosuđivanja koji odgovaraju razvojnim stupnjevima. Ti su stupnjevi:

1. Orijentacija prema kazni i nagradi te prema fizičkoj i materijalnoj moći;

2. Hedonistička orijentacija s instrumentalnim pogledom na ljudske odnose. Nazire se pojam uzajamnosti, no s naglaskom na izmjenu usluga: „Ti meni, ja tebi!"

3. Orijentacija „dobrog dečka", pokušaj da se zadovolje očekivanja i dobije odobravanje pojedinčeve najuže skupine;

4. Orijentacija prema autoritetu, zakonu i dužnosti, prema održavanju uspostavljenog društvenog ili religijskog poretka koji se doživljava kao primarna vrijednost;

5. Orijentacija prema društvenom ugovoru, s naglaskom na jednakosti i uzajamnoj obavezi unutar demokratski uspostavljenog poretka. Primjerice, moral američkog ustava;

6. Načela savjesti koja imaju logičku razumljivost i univerzalnost. Najviše su vrijednosti ljudski život, jednakost i dostojanstvo.

Ti su stupnjevi određeni načinima razmišljanja o moralnim problemima. Stupnjevi 1. i 2., tipični za malu djecu i delinkvente, opisani su kao „pred-moralni", budući da se odluke donose prvenstveno na osnovi vlastitog interesa. Stupnjevi 3. i 4., orijentacije prema grupi, „konvencionalni" su i unutar njih funkcionira većina odrasle populacije. Posljednji, „načelni" stupnjevi, karakteristični su za 20 do 25% odrasle populacije, pri čemu možda 5 do 10% stigne do 6. stupnja.

Idući čimbenik koji određuje pojedine stupnjeve je motivacija za moralno postupanje. Na nižim stupnjevima pojedinci postupaju tako da izbjegnu kaznu ili da postignu izmjenu usluga; na najvišoj razini motiv je izbjegavanje samoosuđivanja.

Način razmišljanja karakterističan za 2. stupanj očit je kod 13-godišnjaka Jimmyja kojemu je postavljeno pitanje treba li dječak reći ocu za bratovu nepodopštinu. „Mislim da ne treba ništa govoriti. Ako on otkuca Alexa, Alex bi mogao otkucati njega."

Odgovor na 3. stupnju mogao bi glasiti da dječak treba reći ocu, jer otac u njega ima povjerenja.

Većina ljudi dosljedno koristi jedan način razmišljanja. Oko polovine moralnih sudova pojedinaca korespondira s dominantnim stupnjem, dok se ostatak poklapa sa stupnjem neposredno ispod ili iznad.

Isti se razvojni stupnjevi nalaze i u drugim kulturama, iako je u nekima od njih prosječni napredak brži i dosiže viši stupanj no u drugima. Testirali smo mlade ljude u SAD-u. Velikoj Britaniji, Meksiku, Turskoj, Tajvanu i Maleziji i otkrili iste obrasce razmišljanja u istom razvojnom slijedu. Kada smo upitali, primjerice, seoske dječake na Tajvanu treba li muškarac ukrasti hranu za svoju ženu koja umire od gladi, tipičan odgovor predadolescenata je glasio: „Da, inače će morati platiti za njezin pokop, a to mnogo košta. Malezijski dječak iste dobi vrlo vjerojatno će reći: „Da, ona mu je potrebna kako bi mu kuhala." Pokopi su u Maleziji manje važni nego na Tajvanu, tako da se mijenja kulturni sadržaj odgovora, no orijentacija 2. stupnja koja je karakteristična za malu djecu ostaje nepromijenjena.

Zadatci:

1. Zamisli da je Fabijan našao na ulici novčanik i u njemu 200 kuna. U novčaniku je bila osobna iskaznica iz koje je saznao da novčanik pripada kolegi iz razreda s kojim se nedavno žestoko posvađao. Posluži se Kohlbergovim stupnjevima i pokušaj odrediti;

a) što bi Fabijan odlučio na svakom od stupnjeva             

b) na koji bi način pritom prosuđivao, odnosno razmišljao

2. Što misliš o Kohlbergovoj tvrdnji da se isti stupnjevi moralnog razvoja nalaze u svim kulturama? Što misliš, može li se ta tvrdnja pomiriti s činjenicom da različite kulture imaju različite moralne norme?

3. Što misliš, razmišljaju li žene o moralnim problemima drugačije od muškaraca? Obrazloži