Moralna relevantnost
Moralna relevantnost
MORAL: NEVIDLJIV, A SVEPRISUTAN
Francuski romanopisac Gustave Flaubert, autor čuvene Madame Bovary, u jednom je pismu napisao da pisac u svojem djelu mora biti poput Boga: svuda prisutan, a nigdje vidljiv. Nešto slično moglo bi se reći i za moral: moralne norme u velikoj mjeri određuju naše postupke, iako ne postoji neki priručnik u kojem točno stoji što je dobro, a što zlo i kako treba postupiti u nekoj konkretnoj situaciji. Uostalom, da je moral sveprisutan, iako nevidljiv, osjetio je Flaubert i na vlastitoj koži: kada je 1857. izašla Madame Bovary, optužen je upravo zbog kršenja javnog morala.
Optužnica protiv Flauberta počivala je na činjenici da je glavna junakinja romana, gospoda Bovary, preljubnica. I danas većina ljudi pri spomenu riječi nemoral prvo pomisli na nešto što ima veze s ljudskom spolnošću. No, pogledamo li malo bolje, vidjet ćemo da se koncept moralnosti odnosi na područje koje je mnogo šire od ljudskog seksualnog ponašanja.
Moral se obično definira kao skup vrijednosti i normi ili pravila kojima se prosuđuje i regulira ljudsko ponašanje. Uz riječ moral cesto se koristi i riječ etika. Mnogi ljudi koriste ta dva pojma kao sinonime. Izvorno oni to i jesu bili: latinska riječ mos doslovan je prijevod grčke riječi ethos, a obje znače karakter i običaj. Usprkos tome, mi ćemo te dvije riječi koristiti u različitim značenjima. Riječima moral i moralno označavat ćemo ljudske postupke i vrijednosti i norme na temelju kojih ljudi odlučuju kako će postupiti. Riječi etika i etički će se pak odnositi na filozofsko promišljanje morala, odnosno na filozofiju mora/a. Iako će se nekima to razlikovanje učiniti nepotrebnim, ono nam omogućuje da bolje razumijemo ili objasnimo neke stvari. Jedna od njih je i činjenica da velika većina ljudi ima moralne stavove, stavove o tome što je dobro, a što zlo, dok veoma malo ljudi ima etičke stavove, stavove koji su filozofski utemeljeni opravdani. Uostalom, niti su svi dobri ljudi nužno filozofi niti su svi filozofi nužno dobri ljudi.
No, riječ etika mogla bi se uzeti i u nešto širem značenju, kao razmišljanje o moralu koje nije nužno „strogo filozofsko". Tada bi se moglo reći da etika, ustvari, započinje u trenutku kada nam moral prestaje biti samorazumljiv, kada prestanemo podrazumijevati da on treba postojati, ili da treba postojati u nekom određenom obliku. Onoga trenutka kada postavimo pitanja poput, recimo, Zašto bismo trebali razmišljati o moralnosti naših postupaka?, Jesu li moralne norme kojih se pridržavamo opravdane? ili Koje bi karakteristike morala imati prihvatljiva moralna norma?, mi smo prešli iz područja morala na područje etike. Sve dok postupamo u skladu s nekim moralnim normama, ne pitajući se o njihovu smislu ili opravdanosti, naše je stajalište moralno. Onoga trenutka kada počinjemo propitivati te moralne norme ili im pokušavamo pronaći neko valjano opravdanje, naše stajalište postaje etičko. Pitanja o moralu, naime, ne pripadaju više samome moralu, već etici.
Rekli smo da ćemo riječ moral upotrebljavati za pojave koje su vezane uz ljudske postupke i norme koji te postupke reguliraju. No, pogledamo li malo bolje, vidjet ćemo da ne pripadaju svi ljudski postupci području moralnosti. Ukoliko, recimo, bacim svoju budilicu kroz prozor razljućen njezinim upornim pištanjem, taj moj postupak uopće ne pripada području moralnosti. Za njega bismo mogli reći da je amoralan, odnosno moralno irelevantan, i nitko razuman taj postupak neće prosuđivati moralnim kriterijima. No, kada bih kroz prozor bacio nečiju tuđu budilicu ili kada bih svojom budilicom pokušao pogoditi susjeda koji me probudio koseći travu motornom kosilicom, tada bi moj postupak bio moralno relevantan i o njemu bi se moglo suditi kao o moralno ispravnom (moralno dobrom) ili moralno neispravnom (moralno lošem). U čemu je razlika? Pa u tome što se u tim dvama slučajevima moj postupak odnosi na druge ljude: ja sam nanio štetu vlasniku budilice, odnosno ozljedu revnom susjedu. Većina bi se ljudi složila s time da naši postupci pripadaju području moralnosti jedino ako se odnose na druge ljude, odnosno da moramo biti moralno obzirni samo prema drugim ljudima. Međutim, neki filozofi tvrde da je taj krug moralnih objekata, bića spram kojih trebamo biti moralno obzirni, mnogo širi te da on osim ljudi uključuje i životinje, pa čak i sva živa bića. Rasprava o tome spram kojih bića moramo biti moralno obzirni u filozofiji se naziva raspravom o problemu moralne demarkacije.
MORALNA RELEVANTNOST
No, ni svi naši postupci prema drugim ljudima nisu moralno relevantni. Postoji, naime, cijeli niz postupaka prema drugim ljudima koji su moralno neutralni jer im time ne činimo nikakvo osobito dobro ili zlo. Recimo, poštar pozvoni na vrata kako bi mi uručio preporučenu pošiljku. Ja otvorim vrata, uzmem pošiljku i potpišem da sam je preuzeo. Moj se postupak, očito, odnosi na postara, no on je posve moralno irelevantan, nije ni moralno ispravan ni moralno neispravan.
Neki postupci nisu moralno relevantni čak i ako njima nanesemo zlo ili neku vrstu štete drugim ljudima. Ako se vozim na biciklu i zapuše tako jak vjetar da me sruši, a ja pritom padnem na slučajnog prolaznika i oborim ga u lokvu, moglo bi se reći da se moj postupak odnosi na drugu osobu i da sam njime drugoj osobi nanio neku vrstu zla, odnosno štete. No, teško da će mi itko razuman to zamjeriti: ja ne samo da nisam htio pasti na prolaznika, nego uopće nisam mogao kontrolirati kretanje svojega tijela. Drugim riječima, da bi postupak neke osobe bio moralno relevantan, on mora biti posljedica njezina htijenja.
Zamislite da je profesorica fizike odvela Fabijanov razred u posjet hidroelektrani. Uz hidroelektranu se nalazi i veliko akumulacijsko jezero iz kojega istjecanje vode sprečava brana. Ako se razina vode u jezeru podigne iznad kritične točke, operateri u hidrocentrali otvore ustave i ispuste dio vode u rijeku. Pritom treba biti veoma pažljiv jer bi naglo ispuštanje velike količine vode dovelo do izlijevanja rijeke iz njezina korita i sva sela nizvodno od elektrane bila bi poplavljena. Vodič kroz hidroelektranu, mladi inženjer koji se u njoj nedavno zaposlio, pokazao je razredu vanjske dijelove postrojenja i potom ga doveo u sobu iz koje se tim postrojenjem upravlja. Soba je prepuna različitih monitora, polugica i prekidača. Fabijanovu pažnju privukao je niz različito obojenih prekidača te je upitao vodiča čemu oni služe. On mu je odgovorio da se njima uključuju podvodne kamere koje se nalaze na različitim mjestima u jezeru. „Ako želiš, možeš ih uključiti. Vidjet ćemo kakvih sve riba ima u jezeru", predložio mu je. Ta se zamisao Fabijanu svidjela pa je počeo okretati prekidače. Kako bi okrenuo koji prekidač, tako se pojavila slika na monitoru. No, kada je okrenuo posljednji prekidač, začuo se silan prasak, a potom i strašan šum. Potrčao je prema prozoru i vidio da je podignuta glavna ustava i da voda svom silinom istječe iz brane u rijeku. Inženjer je hitro vratio prekidač u prethodni položaj, no ustava se nije spuštala. U idućih sat vremena sva su sela nizvodno od elektrane bila posve poplavljena.
Je li Fabijanov postupak, okretanje prekidača kojim je izazvao poplavu, moralno relevantan? Pogledajmo kako stvari stoje. Prvo, očito je da se njegov postupak odnosi na druge ljude: svojim postupkom on im je nešto učinio. Drugo, učinio im je zlo: uništio im je kuće i ugrozio živote. Treće, Fabijan je htio okrenuti prekidač: nije to učinio nehotice niti protiv svoje volje. Pa ipak, kada bi mu netko predbacio da je njegov postupak moralno neispravan, da je moralno odgovoran za ono sto se dogodilo, Fabijan bi s pravom mogao reći da to nije točno. Naime, on nije znao do kakvih će posljedica dovesti njegov postupak. Znam, znam da mnogi (uključujući i mene) kada naprave nešto loše, pokušavaju svoj loš postupak opravdati tako što kažu da nisu znali da će se to dogoditi. Veoma često to je puka izlika za neodgovorno ponašanje i neobzirnost. Kada bih bacio kroz prozor već spominjanu budilicu i njome pogodio slučajnog prolaznika, tada bi moje opravdanje kako nisam znao da ću nekoga pogoditi bilo čisto izvlačenje. Naime, da sam htio, mogao sam znati: ako mi je već do bacanja budilice kroz prozor, mogao sam veoma jednostavno provjeriti ne prolazi li netko ispod mojega prozora. No, Fabijan je bio u bitno drugačijoj situaciji: on doista nije mogao znati da ce njegovo okretanje prekidača izazvati poplavu. Štoviše, on je čak pitao osobu za koju je s pravom mogao pretpostaviti da je u tome pogledu stručna, čemu služe ti prekidači.
Moralna pravila, koliko god bila stroga, ipak u konačnici odluku o tome što učiniti u nekoj situaciji prepuštaju pojedincima, odnosno, kako se često kaže, „njihovoj savjesti". No, postoji cijeli niz ljudskih postupaka i oblika ponašanja koji nisu prepušteni osobnoj odluci pojedinaca, već su regulirani zakonom. U takvim slučajevima ne odlučujemo mi što je ispravno, a što ne, što je dopušteno, a što zabranjeno, već to umjesto nas čini zakon. Štoviše, iza zakona stoji sila koja nas prisiljava da neke stvari činimo ili ne činimo. Stoga naši postupci nisu više stvar naše osobne odluke, već zakonske prisile. Dakako, čak i u tom slučaju mi smo ti koji u konačnici odlučujemo hoćemo li zakon poštovati, ili ćemo ga pak svjesno prekršiti. Dakle, da bi neki postupak bio moralno relevantan (pa time potencijalno moralno ispravan ili neispravan), mora zadovoljiti sljedeće uvjete:
- mora se odnositi na bića koja imaju status moralnih objekata (ljudi, a za neke i neka druga živa bića)
- mora biti učinjen svjesno i s namjerom, htijenjem
- mora biti rezultat osobne odluke
- mora biti učinjen sa znanjem o tome što se čini
- postupak mora imati neku moralnu kvalitetu (mora biti prema nekome dobar ili loš).
U raspravi o moralnoj relevantnosti postupaka neki filozofi smatraju da, strogo gledano, postupci koji bi bili posve moralno irelevantni ne postoje. Po njihovom sudu, riječ je o razlici u stupnju moralne relevantnosti, pa su neki postupci, poput, recimo, bacanja budilice kroz prozor, moralno relevantni u slabom smislu, dok su drugi, poput laganja, moralno relevantni u jakom smislu.
Zadaća
Pokušaj odrediti koji su postupci moralno relevantni tako da provjeriš zadovoljavaju li potrebne uvjete:
a/ Anita je ispustila gumu na Klarinu biciklu.
b/ Vozač je izazvao prometnu nezgodu u kojoj je počinjena materijalna šteta, ali nitko nije ozlijeđen. Do nezgode je došlo zato sto vozač nije prilagodio brzinu uvjetima vožnje na cesti.
c/ Vanda je pokraj škole nasla primjerak testa iz fizike koji njezin razred treba pisati idući tjedan. Primjerak testa objavila je na Facebooku, pa nitko u razredu nije dobio lošu ocjenu.
d/ Senada je na ulici nasla ozlijeđenoga psa i odvela ga na veterinarsku kliniku da ga izliječe. Nakon tog ga je udomila.
e/ Zvone je u napadu bijesa udario nogom u stol i pritom prevrnuo otvorenu bočicu veoma skupog laka za nokte za koji je Zrinka štedjela mjesec dana.
f/ Eni je sjela u auto i, prije nego što je krenula, zakopčala sigurnosni pojas.