Problem utemeljenja etike
Problem utemeljenja etike ili odakle početi?
Na kraju prethodnog poglavlja susreli smo se s idejama dvojice filozofa, Singera i Nagela, usmjerenih na kritiku etičkog egoizma. Ono što je zajedničko tim dvjema kritikama jest pretpostavka da je u raspravi o moralu i moralnim problemima ipak moguće pokazati da nisu sva moralna uvjerenja jednako dobra i prihvatljiva. Kada ljudi raspravljaju o tome je li ukusniji grah ili juha od povrća i tko ima ljepše cipele, tada takve rasprave završavaju upravo tamo gdje su i počele: na razlici između osobnih, subjektivnih ukusa. A o ukusima, kaže stara latinska izreka, ne raspravlja, jer je svaka rasprava besmislena ništa ne može promijeniti. Tko je više volio juhu voljet će je i dalje, a o zelenim cipelama da i ne govorimo.
No, rasprava o moralnim problemima nije rasprava o juhi, a moralna uvjerenja i stavovi, koliko god se razlikovali, čini se da nisu isto što i osobni ukus u pogledu hrane, odjeće ili boje automobila. Kada nas netom spomenuti filozofi pokušavaju uvjeriti kako je etički egoizam neprihvatljiv, oni se ne pozivaju na svoj osobni ukus, već nam pokušavaju pružiti razloge koji su dovoljno dobri da bismo ih prihvatili. Naime, dobri razlozi morali bi biti uvjerljivi, odnosno prihvatljivi za sve ljude. Koliko god kao osobe bili različiti, svi su ljudi razložna, razumna, odnosno racionalna biča. Stoga i mogućnost moralnog postupanja, postojanja objektivnih moralnih vrijednosti, a onda i suglasnosti oko toga koji je postupak moralno ispravan, a koji nije, za mnoge filozofe leži upravo u činjenici da svi ljudi imaju jednu zajedničku osobinu, a to je racionalnost.
Pitanje o ulozi razuma u etici je, ustvari, sastavni dio jednog šireg i veoma važnog pitanja, a to je pitanje Odakle dolaze moralne vrijednosti i moralni zahtjevi? O odgovoru na to pitanje, a upravo time se bavi ovo poglavlje, ovisit će velikim dijelom i mogućnost utemeljenja etike koja nije tek neobavezno nadmudrivanje, već raspravljanje koje je u stanju na uvjerljiv način pokazati kako su neke stvari, što god da netko mislio o njima, naposljetku ipak - zlo!
Odgovorite na pitanja:
1. Što misliš, ima li smisla raspravljati o moralnim stavovima i odlukama? Može li se pokazati da su neki od njih ispravni, a drugi neispravni? Obrazloži.
2. Ako misliš da nema smisla o tome raspravljati, znači li to da su svi moralni stavovi i sve moralne odluke podjednako ispravni?
3. Ako misliš da ima smisla raspravljati, što misliš, kako bi se moglo pokazati da su neki moralni stav ili odluka moralno prihvatljivi ili neprihvatljivi?
4. Ako misliš da ima smisla raspravljati, pokušaj pokazati da su sljedeći moralni stavovi prihvatljivi ili neprihvatljivi:
- prepisivanje na testovima nije moralno sporan postupak
- svaka žena ima pravo pobaciti
- sasvim je u redu ako ne vratimo novčanik koji smo našli na cesti, iako znamo čiji je
- seks prije braka moralno je neispravan.