Nelagoda u kulturi
Pročitajte tekst a nakon toga odgovorite na pitanja
SIGMUND FREUD, NELAGODA U KULTURI, 1930.
U razvojnom procesu pojedinaca glavni je cilj program načela zadovoljstva, koji se sastoji u zadovoljenju osjećaja sreće. Uklapanje u ljudsku zajednicu ili prilagođavanje ljudskoj zajednici je, čini se, uvjet koji se jedva dade izbjeći i koji mora biti zadovoljen kako bi se sreća kao cilj postigla. Kada bi se to dalo postići bez tog uvjeta, bilo bi vjerojatno bolje. Drugačije rečeno: individualni razvoj je, čini se, proizvod interferencije dviju težnji, težnje k sreći, koja se obično naziva „egoističnom", i težnje k ujedinjenju s drugima u zajednicu, koja se obično naziva „altruističnom"... U individualnom razvoju naglasak je, kao što je već rečeno, uglavnom na egoističnoj težnji, težnji k sreći, dok se ona druga, nazovimo je „kulturnom", u pravilu zadovoljava ulogom ograničavanja. U procesu kulture je drugačije: ovdje je daleko najvažniji cilj stvoriti od ljudskih individua jedinstvenu cjelinu. Cilj ostvarenja sreće još uvijek postoji, no on je potisnut u pozadinu, i gotovo da se čini da bi stvaranje velike ljudske zajednice bilo najuspješnije kada se sreća pojedinaca ne bi uzimala u obzir. Proces razvoja pojedinca ima, dakle, svoje specifičnosti koje se ne nalaze u kulturnom procesu čovječanstva. Jedino ukoliko ovaj prvi proces ima za cilj pripajanje zajednici, mora se on poklopiti s drugim...
Kao što planet, uz to što kruži oko svoje vlastite osi, kruži i oko svojeg središnjeg tijela, tako i pojedinac, idući svojim životnim putom, u isto vrijeme sudjeluje i u procesu razvoja čovječanstva. No, našem ograničenom pogledu igra nebeskih sila izgleda kao okamenjena u uvijek istom poretku. U svijetu organskoga pak vidimo kako se te sile međusobno hrvu i kako se ishodi tih sukoba stalno mijenjanju. Tako se dvije težnje, ona za individualnom srećom i ona za pripajanjem zajednici, moraju međusobno boriti u svakoj individui. Jednako se tako procesi individualnog razvoja i kulturnog razvoja moraju neprijateljski sukobiti oko prostora...
Analogija između kulturnog procesa i razvojnog procesa individua mogla bi se značajno proširiti. Moglo bi se, naime, tvrditi da i zajednica izgrađuje Nad-Ja pod čijim se utjecajem odvija kulturni razvoj... Kulturno Nad-Ja, jednako kao i individualno, postavlja stroge idealne zahtjeve, čije se nepoštivanje kažnjava „strahom od savjesti"...
Kulturno Nad-Ja je izgradilo svoje ideale i postavilo svoje zahtjeve. Medu ovima potonjima, oni koji se bave odnosima između ljudi su okupljeni pod nazivom etike. Etici su ljudi u svim vremenima pridavali veliku vrijednost, kao da su upravo od nje očekivali posebno važna postignuća. I doista, etika je usmjerena na onu točku koja se lako može prepoznati kao najranjivije mjesto svake kulture. Stoga etiku treba promatrati kao terapeutski pokušaj, kao nastojanje da se, putem zapovijedi Nad-Ja, postigne ono što se do tada nije uspjelo postići drugim kulturnim aktivnostima. Kao što znamo, ovdje se radi o tome kako otkloniti najveću prepreku kulturi: konstitutivnu sklonost ljudi da jedni prema drugima budu agresivni.
1. Što je egoističnost, a što altruističnost? Navedi jedan primjer egoističnog i altruističnog postupka ili načina razmišljanja?
2. Kakva je veza između egoističnosti i agresivnosti? Navedi neki primjer.
3. Kako razumiješ Freudovu tvrdnju da je agresivnost prema drugim ljudima čovjekova „konstitutivna sklonost"? Kako bi izgledalo ljudsko ponašanje kada u njemu ne bi bilo ni trunke agresivnosti? Do kakvih bi to posljedica dovelo?
4. Navedi nekoliko moralnih pravila ili načela koja su, po tvojem sudu, usmjerena na ograničavanje egoističnosti. Obrazloži.
5. Možeš li pronaći neko moralno pravilo ili načelo koje je usmjereno na ograničavanje altruističnosti? Obrazloži.
6. Što misliš, na koje sve načine pojedinci usvajaju moralne norme i vrijednosti?