Kantova teorija praktičkog uma - dilema
Kantova teorija praktičkog uma - dilema
Zamislite mladu majku koja je jednog lijepog sunčanog prijepodneva izvela u šetnju prirodom svoje trogodišnje dijete. Rano je proljeće, ptice pjevaju, a prvi su cvjetovi tek provirili iz još hladne zemlje. Dijete radosno i živahno skakuće po livadi, a majka ga prati pogledom punim ljubavi. Nakon nekog vremena primaknu se rijeci nabujaloj od proljetnih kiša i snijega koji se u visokim brdima još uvijek otapao. U jednom trenutku dijete, živahno i nesmotreno kao što djeca najčešće i budu, dotrči do same obale, posklizne se i padne u vodu. Očajna majka, ne časeći ni časa, skoči za njim u rijeku i spasi ga od sigurnog utapanja.
Ova jednostavna priča s naglim, ali sretnim završetkom, može otvoriti prostor i za neka ne tako jednostavna pitanja:
1. Što misliš, je li to što je majka učinila (spasila svoje dijete) dobro? Zašto?
2. Što misliš, zašto je majka spasila dijete? Što je motiv njezina postupka?
3. Što misliš, je li to moralno ispravan postupak?
4. Što misliš, bi li se prosječna osoba lakše odlučila skočiti u nabujalu rijeku za vlastitim djetetom ili za nekom nepoznatom osobom?
5.
Što
misliš, treba li više cijeniti postupak osobe koja je spasila vlastito dijete
ili osobe koja je
spasila neku drugu, njoj posve nepoznatu osobu? Zašto?
6. Što misliš, je li osoba koja je dobra prema onima koje voli zaslužila neko posebno odobravanje?