CARNET - Arhiva 2021 Loomen

Moralna prava i moralne dužnosti

Vratimo se Ani, profesorici C. i njezinoj najboljoj namjeri. Rekli smo već da profesoričina najbolja namjera osporava Aninu slobodu. Mogli bismo to reći i malo drugačije: ona osporava Anino pravo da sama odlučuje o vlastitom životu. Pravo je riječ koju ljudi danas cesto koriste: ljudi koji žive u blizini tvornice kamene vune kada se pozivaju na svoje pravo na zdrav okoliš, studenti koji traže ukidanje školarina u ime prava na obrazovanje, aktivisti gay pokreta kada govore o pravu homoseksualaca da žive u skladu sa svojom seksualnom orijentacijom ili pak protivnici pobačaja kada govore o pravu na život nerođenog djeteta. No, što oni uopće imaju na umu kada se pozivaju na određena prava ili ih zagovaraju?

Kada kažemo da neka osoba ima neko pravo, tada to pravo predstavlja opravdani zahtjev svima drugima da postupaju prema toj osobi na način koji joj neće naštetiti. Ako kažemo da netko, primjerice, ima pravo na život, tada to znači da nitko ne smije učiniti ništa što bi ugrozilo život te osobe. Ako kažem da imam pravo činiti sa svojim životom što me volja, tada to znači da mi nitko ne smije određivati kako da živim. Tako moje pravo postavlja granice ponašanju svih drugih, njihovoj slobodi, jer im ne dopušta da se prema meni ponašaju kako ih volja. Tvrdeći da netko na nešto ima pravo, tvrdimo ustvari da drugi imaju dužnost ponašati se tako da ne krše pravo te osobe. Tim više to nije stvar nečije dobre volje, naklonosti ili milosrđa, već moralne (a ponekad i zakonske) obaveze. To se možda najbolje vidi u raspravi o moralnoj dopustivosti pobačaja. Žena koja treba donijeti odluku o tome hoće li pobaciti može uzeti u obzir različite kriterije. Primjerice, želi li ona uopće to dijete, je li spremna podizati ga, hoće li moći uz dijete ostvariti neke svoje važne životne ciljeve (na primjer, završiti fakultet), hoće li joj činjenica da ima dijete učiniti život sretnijim ili nesretnim, ima li dovoljno financijskih sredstava da se o njemu brine, kako će se prema njoj i prema djetetu odnositi okolina ukoliko je zanijela izvan braka itd. No, iz perspektive onih koji misle da je pobačaj moralno nedopustiv, svi ti mogući kriteriji posve su irelevantni. Hoće li fetus živjeti ili ne, to po njihovu sudu uopće ne smije biti stvar ženinog slobodnog izbora, kao što ne smije biti stvar njezina slobodnog izbora hoće li ubiti, na primjer, svoju prijateljicu, susjeda ili neku drugu odraslu osobu. Naime, fetus, po njihovu sudu, ima pravo na život, jednako kao i svako ljudsko biće. Ukoliko fetus ima pravo na život, tada nitko tim životom ne smije slobodno raspolagati ili o njemu slobodno odlučivati. Posve suprotno, svi imaju dužnost da, u najmanju ruku, ne učine ništa što bi taj život ugrozilo.

DAVID ROSS,  ISPRAVNO I DOBRO, 1930.

Neke dužnosti počivaju na mojim vlastitim prethodnim postupcima. Čini se da postoje dvije vrste takvih dužnosti, one koje počivaju na obećanju ili onome što bi se moglo nazvati implicitnim obećanjem, poput implicitne namjere da se ne laže, a koja se pretpostavlja u činu započinjanja razgovora (u svakom slučaju, u civiliziranih ljudi), ili kod pisanja knjiga koje su historiografska djela, a ne beletristika. Te bi se dužnosti mogle zvati dužnostima istinitosti.

One koje počivaju na prethodnom štetnom postupku moglo bi se nazvati dužnostima nadoknađivanja.

Neke počivaju na prethodnim postupcima drugih ljudi, npr. uslugama koje su mi učinili. Njih bi se moglo opisati kao dužnosti zahvalnosti.

Neke počivaju na mogućnosti raspodjele zadovoljstva ili sreće (ili sredstava za njihovo ostvarenje) koja nije u skladu sa zaslugama osoba o kojima se radi. U takvim se slučajevima javlja dužnost da se osujeti ili spriječi takva raspodjela. To su dužnosti pravednosti.

Neke počivaju na pukoj činjenici da postoje biča čije stanje možemo popraviti bilo u pogledu vrline, pameti ili zadovoljstva. To su dužnosti dobročinstva.

Neke počivaju na činjenici da možemo poboljšati svoje vlastito stanje u pogledu vrline ili pameti. To su dužnosti vlastitog poboljšanja.

Mislim da bismo trebali uzeti kao zasebne dužnosti one koje bi se mogle podvesti pod naziv „ne štetiti drugima". Nema sumnje da je propuštanje da se učini dobro također nanošenje štete, no čini mi se jasnim da se nečinjenje zla razumije kao dužnost koja je različita od dobročinstva, i kao dužnost koja je još stroža.

Promislite

1.  Koliko dužnosti navodi Ross? Pokušaj naći primjer za svaku od tih dužnosti. Smatraš li ti dužnosti koje navodi Ross dužnostima? Jesu li one i za tebe dužnosti? Postoji li neka dužnost na Rossovu popisu koju bi ti odbacio/la? Ako da, koju i zašto? Bi li ti nadodao/la još koju dužnost ovom popisu? Ako da, koju?

2.  Što misliš, jesu li te dužnosti jednako važne ili su neke važnije, a druge manje važne? Ako misliš da postoje razlike u važnosti, pokušaj ih rangirati.

3.  Pokušaj naći neki stvarni ili izmišljeni primjer u kojem si se našao/la u sukobu dužnosti. Na primjer, situaciju u kojoj imaš dužnost zahvalnosti, koja ti nalaže da učiniš jedno, i dužnost pravednosti, koja ti nalaže posve suprotnu stvar. Kako bi riješio/la takav sukob dužnosti?

Odgovorite na pitanja

Pokušaj razriješiti moguće sukobe dužnosti u sljedećim situacijama, tako da:

a/ identificiraš dužnosti koje bi mogle biti sukobljene

b/ pokušaš odrediti koja bi dužnost općenito i u konkretnoj situaciji bila važnija i obrazložiš zašto

c/ ukoliko misliš da to nije moguće, doneseš odluku na temelju dodatnih kriterija.

1.  Profesor/ica zaključuje ocjene na kraju godine. Svjesna je da je nekim učenicima izuzetno važno da dobiju ocjenu koja je veća od onoga što su realno zaslužili. Što da učini?

2.  Tvoj je prijatelj krišom uzeo sendvič nekome iz razreda i pojeo ga, a ti si to vidio/vidjela. Osoba koja je ostala bez sendviča pita sve učenike i učenice u razredu, pa tako i tebe, znaju li tko joj je uzeo sendvič. Što ćeš učiniti?

3.  Kolegica s kojom sjediš u klupi nebrojeno ti je puta pomogla da bolje naučiš matematiku i prirodoslovne predmete i bez njene pomoći tvoje bi ocjene iz tih predmeta bile osjetno niže. Oboje ste se prijavili za stipendiju koja će vam omogućiti nastavak obrazovanja na fakultetu i nakon testiranja i intervjua vas dvoje jedini ste preostali kandidati za jednu stipendiju. Hoćeš li odustati i prepustiti stipendiju kolegici?

4.  Profesor je posudio od učenika udžbenik i zaboravio ga vratiti, tako da se učenik nije mogao najbolje pripremiti za test. Na testu je riješio onoliko zadataka koliko je dovoljno za četvorku. Treba li mu profesor ipak dati peticu?

5.  Tvoja mlada sestra je, usprkos roditeljskoj zabrani zbog loših ocjena, provela cijelo prijepodne gledajući televiziju umjesto da uči. Zaprijetili su joj da će joj, ne bude li svakodnevno učila, zabraniti izlaske do kraja polugodišta. Roditelji su te uvečer pitali je li sestra učila. Što ćeš odgovoriti?