Podrijetlo čovjeka
Pročitajte tekst a nakon toga odgovorite na pitanja
CHARLES DARWIN
PODRIJETLO ČOVJEKA, 1871.
Čini mi se vjerojatnom tvrdnja da bi svaka životinja koja je obdarena jako izraženim društvenim nagonima neizbježno zadobila moralni osjećaj ili savjest čim bi njezine intelektualne sposobnosti bile tako dobro ili gotovo tako dobro razvijene kao u čovjeka. Naime, prvo, društveni nagoni naveli bi životinju da uživa u društvu svojih sudrugova, da prema njima ima neku količinu simpatije i da im čini različite usluge. Te usluge mogle su biti zadane i očito nagonske naravi ili su mogle biti samo želja i spremnost, kao u većine viših društvenih životinja, da svoje nekako općenito pomažu. Ali ti osjećaji i usluge nipošto se ne bi protezali na sve jedinke iste vrste, nego samo na one koje pripadaju istoj zajednici. Drugo, čim se duhovne sposobnosti visoko razviju, slike svih prošlih radnji i pobuda neprekidno prolaze kroz mozak svake jedinke, a njih redovito slijedi osjećaj nezadovoljstva koji, kao što ćemo vidjeti kasnije, nastaje zbog nekoga nezadovoljenog nagona, pa će biti da je izbijao nakon svake spoznaje da je neki postojani i trajno prisutan društveni nagon ustuknuo pred nekim drugim nagonom, koji je u tom trenutku bio jači, ali inače po svojoj naravi nije trajan niti za sobom ostavlja uistinu dubok dojam. Primjerice, jasno je da su mnoge nagonske želje, kao glad, po svojoj naravi kratkotrajne i pošto se zadovolje, ne mogu se lako i živo dozvati u sjećanje. Treće, pošto je stečena sposobnost govora, pa su članovi iste zajednice mogli izraziti svoje želje, prirodno je bilo da je mjerilo pri djelovanju u velikoj mjeri postalo javno mnijenje, po kojemu svaki član mora djelovati na opće dobro. Ali društveni su nagoni i dalje poticali djelovanje na dobro zajednice pri čemu je nagonu dolazila potpora, usmjeravanje, a ponekad čak i preusmjeravanje od javnog mnijenja, od snage koja ima oslonac u nagonskoj simpatiji.
Možda je dobro da najprije kažem kako ne želim tvrditi kako bi i jedna sasvim društvena životinja, pa i kad bi njezine umne sposobnosti postale tako djelatne i visoko razvijene kao u čovjeka, stekla isti osjećaj kakav imamo mi, ljudi...
Mnoge su životinje društvene; nalazimo da zajedno žive čak pripadnici različitih vrsta, primjerice neki američki majmuni i, u združenim jatima, gačci, čavke i čvorci. Isto raspoloženje pokazuje čovjek svojom velikom ljubavlju prema psu, na koju pas uzvraća sa zanimanjem...
Cesto se pretpostavljalo da su životinje u prvom redu stvorene kao društvena biča i da se zato osjećaju nelagodno kad su odvojene jedne od drugih, a ugodno kad su zajedno. Ali mnogo je vjerojatnije mišljenje da su se takva osjećanja prvi put razvila kako bi se životinje, koje će od života u zajednici imati korist, navele da žive zajedno...
Izneseno gledište o prvom postanku i naravi moralnog osjećaja, koji nam kaže što treba činiti, i savjesti, koja nas prekorava ako to ne slušamo, dobro se slaže s onim što nam je poznato o nerazvijenom stanju te sposobnosti u čovječanstvu. Barem općenito, priprosti ljudi, da bi se mogli udruživati u nekakvu zajednicu, valjda su imali upravo one vrline za koje još uvijek držimo da su najvažnije. Ali njih su gotovo isključivo iskazivali prema pripadnicima istoga plemena, a njima suprotne postupke nisu smatrali zločinom ako su ih iskazivali ljudima iz drugih plemena. Nijedno se pleme ne bi moglo održati na okupu ako bi ubojstvo, razbojništvo, izdaja itd. bili opća pojava; stoga se takvi zločini u granicama istog plemena udaraju žigom vječne sramote, ali učinjeni izvan tih granica ne izazivaju takvu osudu...
Budući da je čovjek napredovao u civilizaciji, a mala plemena sjedinjavala su se u veće zajednice, i najprostiji razum govorio je svakom pojedincu da mora proširiti svoje društvene nagone i simpatije na sve članove istog naroda, iako ih osobno ne poznaje. Kad je ta točka jedanput dosegnuta, ostala je samo umjetna smetnja da čovjek svoje simpatije protegne na ljude svih naroda i rasa.
Moralni osjećaj možda čini najbolju i najvišu razliku između čovjeka i nižih životinja, ali ne trebam više ništa reći o tom predmetu pošto sam se maloprije toliko potrudio pokazati kako društveni nagoni - to prvobitno načelo moralnog ustrojstva čovjeka - uz pomoć djelatnih intelektualnih moči i učinaka navike, prirodno vode do zlatnog pravila: „Što želiš da ljudi čine tebi, to isto čini ti i njima." A to je temelj moralnosti.
1. Koja dva uvjeta moraju biti zadovoljena da bi se razvio moralni osjećaj poput čovjekova?
2. Jesu li, prema Darwinovu sudu, životinje stvorene kao društvena bića ili se njihova društvenost razvila tijekom vremena? Ako je riječ o ovom drugom, što je uzrok razvoja društvenosti?
3. Jesu li ljudi i društvene životinje u pogledu moralnog osjećaja identični? Ako nisu, u čemu je razlika?
4. Kako Darwin objašnjava sadržaj prvih ljudskih moralnih normi, odnosno vrlina?
5. Je li moralnost, prema Darwinovu mišljenju, karakteristična samo za čovjeka? Što ti misliš o tome?