Kantova etika
Kantova etika
Njemački je filozof Immanuel Kant (1724.-1 804.) oblikovao možda i najutjecajniju etičku teoriju zapadnjačke filozofije. On je krenuo od pretpostavke prema kojoj je čovjek jedino biče čije djelovanje nije određeno isključivo prirodnom nužnošću, već i njegovom slobodnom voljom. Životinje funkcioniraju isključivo motivirane tom prirodnom nužnošću, odnosno nagonski: gladan lav pokušava zgrabiti prvu jestivu stvar koja mu se nade u vidnom polju. Nasuprot tome, čovjek može djelovati i prema svojoj volji. Volju Kant određuje kao umno htijenje, dakle htijenje koje nije rezultat naših nagona, potreba, sklonosti ili osjećaja, već ono koje je vodeno umom.
Kant je razlikovao djelovanje z nagnuća i djelovanje iz dužnosti. Nagnuće je naša emocionalna inklinacija, naklonost ili sklonost nečemu, recimo, sreći, ljubavi, zadovoljstvu, ugodi itd. Djelovanje iz nagnuća, pa čak i kad ima najbolje posljedice, još uvijek nije moralno. Uzmimo primjer majke koja spasi vlastito dijete od utapanja u nabujaloj rijeci. Taj postupak ima nedvojbeno dobre posljedice. No, koji je njegov motiv? Pa jasno, majčinska ljubav. Hoćemo li reći da je ona, spasivši vlastito dijete koje neizmjerno voli, počinila poštovanja vrijedno moralno djelo? Pa nećemo. Dakako, ona nije učinila ništa loše, daleko od toga. Ali to još nema veze s moralnošću. Zato Kant takav postupak, postupak učinjen iz nagnuća, naziva tek legalnim. On nije moralno neispravan, loš, ali još nije ni moralan. Postupak bi bio moralan, odnosno moralno ispravan tek kada bi bio učinjen iz dužnosti. Da je rečena žena spasila neku posve nepoznatu osobu, spram koje je emocionalno ravnodušna, iz osjećaja dužnosti, odnosno zato što joj tako nalaže njezina savjest, tada bi njezin postupak bio moralan.
Zbog čega nije prihvatljivo da naši postupci budu motivirani našim nagnućima? Pa jednostavno: tada bismo dobro postupali prema onima koje volimo i gledali bismo samo vlastiti interes. Nasuprot tome, valjano moralno načelo mora imati univerzalan karakter, odnosno mora biti takvo da ne dozvoljava da naši postupci prema drugim ljudima ovise o tome volimo ih ili ne, jesu li nam simpatični i dragi i je li nešto u našem interesu. Uostalom, prema ljudima koje volimo i koji su nam dragi ionako postupamo dobro, naši interesi su nam i inače na srcu. Za to nam ne treba nikakvo moralno načelo.
No, kako ćemo znati što je naša dužnost? To nam govori naša umna moralna svijest, naša savjest. Naša savjest nalaže nam kako da djelujemo, a te naloge savjesti Kant naziva imperativima. Imperativi ne dolaze izvana, nije riječ o zapovijedima kojima nas netko drugi (okolina, društvo, bog, autoriteti) navodi ili prisiljava da nešto učinimo ili ne učinimo. Ti imperativi dolaze iz nas, iz našeg vlastitog urna, odnosno iz savjesti. Zato je Kantova etika autonomna, a ne heteronomna.
IMMANUEL KANT
UTEMELJENJE METAFIZIKE ĆUDOREĐA, 1785.
Volja je neka vrsta kauzaliteta živih bića, ukoliko su umna. Sloboda bi pak bila ono svojstvo kauzaliteta po kojemu on može djelovati nezavisno od tuđih uzroka koji bi ga određivali, kao što je prirodna nužnost svojstvo kauzaliteta svih bezumnih bića da ih utjecaj tuđih uzroka određuje na djelovanje...
Svaka stvar u prirodi djeluje prema zakonima. Samo umno biće ima sposobnost da djeluje prema predodžbi zakona, tj. prema principima ili volji. Kako se za dedukciju djelovanja iz zakona zahtijeva um, to volja nije ništa drugo nego praktični um. Ako um neminovno određuje volju, onda su djela takvog bića, koja se spoznaju kao objektivno nužna, ujedno i subjektivno nužna, tj. volja je sposobnost da se bira samo ono što um, nezavisno od nagnuća, spoznaje kao praktički nužno, tj. kao dobro.
Pitanja:
1. Što je uzrokovalo kretanje lopte na nogometnoj utakmici?
Što je uzrokovalo okretanje suncokretova cvijeta prema suncu?
Što je uzrokovalo kravino žvakanje trave? A njezinu brigu za tele?
2. Koja bi to bila „bezumna bića" koja se spominju u tekstu?
Što je, po Kantovu sudu, uzrok djelovanja ili postupaka bezumnih bića? Mogu li bezumna biča na taj uzrok utjecati?
3. Koja biča imaju volju? Koja bi se biča moglo nazvati slobodnim?
4. Pokušaj navesti primjere nekih ljudskih aktivnosti koje osoba ne može kontrolirati. Pokušaj navesti primjere nekih ljudskih aktivnosti koje su uzrokovane čovjekovom voljom.
5. Što i kako, po Kantovu sudu, određuje volju? Možeš li navesti neki primjer?
6. Što Kant kaže, kako možemo znati što je dobro, a što zlo?
7. Pokušaj sažeti ovaj Kantov tekst u jednu rečenicu tako da povežeš pojmove sloboda, uzrok, um, volja, djelovanje i dobro.