Egoizam

Egoizam

PETER SINGER

KAKO NAM JE ŽIVJETI?, 1993.

Ljudi su, zajedno s majmunima i općenito primatima, društveni sisavci. Društveni sisavci žive u skupinama i brinu za svoju mladunčad. Tako uspijevaju (ne uvijek, ali cesto) ostaviti potomstvo nakon svoje smrti. Razmjerno je jednostavno pronaći medu društvenim sisavcima primjere životinjskog ponašanja koje je sve samo nije sebično. Možda je najpoznatiji od njih način na koji dupini pomažu ozlijeđenom članu skupine da preživi. Dupini moraju izranjati na površinu kako bi udahnuli zrak. Ukoliko je dupin teško ozlijeđen pa ne može sam isplivati, ostali će se dupini okupiti oko ozlijeđenog druga i izgurati ga na površinu. To će, ukoliko je potrebno, ponavljati satima. Društvene životinje, jednako tako, dijele. Vukovi i divlji psi donose meso ostatku čopora koji nije bio u lovu. Čimpanze vode jedni druge prema stablima na kojima su zreli plodovi. Kada cijela skupina čimpanza naiđe na takvo stablo, počet će stvarati veliku buku kako bi dozvali čimpanze koji su kilometrima daleko...

Ukratko, pogrešno je gledati na prirodu kao na borbu na život i smrt, u kojoj samo oni koji brinu isključivo o vlastitoj hrani, sigurnosti i seksualnom zadovoljenju uspijevaju eliminirati druge. To nije ono što nam govori biologija i teorija evolucije. Krajolik koji moramo priječi kako bismo preživjeli i proslijedili dalje svoje gene mnogo je složeniji.

Pitanja

1. Može li se, po autorovu sudu, psihološki egoizam dokazivati pomoću biologije i teorije evolucije? Zašto ne?

2. Zašto je, po autorovu sudu, predodžba o prirodi kao pukoj borbi na život i smrt pogrešna?

 

THOMAS NAGEL

ŠTO SVE TO ZNAČI?, 1987.

Postoji jedan opći argument protiv nanošenja štete drugima koji se može pružiti svakome tko razumije dati jezik i koji, izgleda, pokazuje da on ima nekakav razlog da misli na druge, čak i kada su mu sebični motivi toliko jaki da se i dalje loše ponaša prema drugima. To je argument koji ste, siguran sam, već čuli, a glasi ovako: „Kako bi vam bilo kad bi netko drugi to isto učinio vama?"

Nije lako objasniti kako bi ovaj argument trebao funkcionirati. Pretpostavite da napuštate restoran za vrijeme pljuska i da ste upravo posegnuli za tuđim kišobranom. Čovjek koji se tamo zatekao kaže: „Kako biste se osjećali kad bi netko drugi to isto učinio vama?" Zašto bi vas to pitanje trebalo pokolebati ili vam nametnuti osjećaj krivnje?

Očito, neposredan odgovor bio bi „Nimalo mi se ne bi svidjelo!" Ali, što je sljedeći korak? Pretpostavimo da odgovorite „Uopće mi se ne bi svidjelo kad bi to netko drugi učinio meni. Ali na sreću nitko to ne čini meni. Ja to činim nekom drugom, i uopće me nije briga!"

Međutim, to nije odgovor na postavljeno pitanje. Kada ste bili upitani kako biste se osjećali kad bi netko drugi to isto učinio vama, namjera je bila da razmislite kakvi bi se osjećaji javili u vama kad bi vam netko ukrao kišobran. A to uključuje nešto više od ..ne bi mi se svidjelo" i u smislu u kojem vam se ne bi svidjelo da bosom nogom udarite o kamen. Da vam je netko ukrao kišobran, vi biste mu zamjerili. Imali biste osjećaje i prema kradljivcu kišobrana, a ne samo prema činjenici da kišobrana više nema. Mislili biste „Ma gdje je samo nestao s mojim kišobranom koji sam kupio teško zarađenim novcem i koji sam, očekujući kišu, nosio cijeli dan? Zašto nije ponio svoj kišobran?" i tako dalje.

Kada tuđe ponašanje ugrožava naše vlastite interese, većina nas lako pronađe razloge zašto bi druge trebalo biti briga za nas. Ako ste povrijeđeni, vjerojatno osjećate da bi druge trebalo biti briga: ne smatrate da ih se to ne tiče i ne smatrate da nemaju nikakvog razloga zašto bi se suzdržali. To je osjećaj

koji bi trebao izazvati pitanje „Kako biste se vi osjećali?"

Ako priznate da biste zamjerili onome tko bi vam učinio ono što vi trenutno činite njemu, priznajete da mislite kako bi on imao razlog da to isto ne učini vama. A ako to priznate, morate razmotriti u čemu se taj razlog sastoji. Ne može se sve svesti samo na to da od svih ljudi na svijetu on upravo vama nanosi štetu. On nema nikakva posebnog razloga da ne ukrade vaš kišobran, a ne nečiji tuđi. Vi niste nikakav izuzetak. Ma o kojem se razlogu radilo, to bi bio razlog koji bi on imao da ne povrijedi nekoga drugoga. To je razlog koji bi, u jednakim okolnostima, imao bilo tko da ne povrijedi vas ili bilo koga drugoga.

Ali ako je to razlog koji bi imao bilo tko da ne povrijedi bilo koga, onda je to razlog koji i vi imate da nikoga ne povrijedite (budući da bilo tko znači svatko). Prema tome, to je razlog da se sada drugoj osobi ne ukrade kišobran...

Osnova morala je vjerovanje da dobro i loše za pojedine ljude (ili životinje) nije dobro ili loše samo s njihove točke gledišta, već i s daleko obuhvatnije točke gledišta koju može shvatiti svaka misleća osoba. To znači da prilikom odlučivanja što da čini svaka osoba ima razloga da uzme u obzir ne samo svoj vlastiti interes, već i interese drugih. I nije dovoljno da se uzme u obzir samo neke druge - svoju obitelj i prijatelje, one do kojih nam je najviše stalo. Dakako, o nekima će brinuti više, isto kao o sebi. Međutim, osoba ima razloga da uzme u obzir posljedice koje će njeni postupci imati po bilo koga. Ako je poput većine nas, onda će misliti da se i drugi trebaju tako ponašati prema njoj, ako i nisu njeni prijatelji.

Pitanja

1.  Kako autor naziva argument koji iznosi u tekstu? Što misliš, kakva je veza između tog argumenta i egoizma? Obrazloži.

2.  Koji je ključni razlog zbog kojega, po autorovu sudu, ne bismo smjeli nanositi štetu drugima?

3.  Pod kojom bi pretpostavkom ovaj argument mogao biti prihvatljiv, odnosno uvjerljiv? Je li tebi argument uvjerljiv? Pokušaj obrazložiti.