CARNET - Arhiva 2021 Loomen

Sudbina i sloboda

Čovjek - tragični junak svoje sudbine?

Kao što pokazuju mitovi, Grci su vjerovali da ni bogovi ni ljudi ne mogu izbjeći sudbini - sili koja upravlja životom. Stanje oprečno onomu u kojem sila koja upravlja svim događajima i u kojem čovjek ima mogućnost samostalnog djelovanja i samoodređenja nazivamo slobodom. To nas dovodi do pitanja - je li čovjek doista slobodan ili njegovim ponašanjem upravljaju uzroci kojih nije svjestan? Ako pak naši postupci nisu rezultat naše slobodne odluke, postavlja se pitanje - snosimo li odgovornost i krivnju za ono što smo učinili ili propustili učiniti?

U grčkoj je kulturi Edip smatran tragičnim junakom. Njegova je sudbina određena proročanstvom - ubit će oca i oženiti se majkom - pa je stoga neizbježna. Njegova se pak tragedija očituje u onome što su stari Grci nazivali hybris (grč. hýbris = oholost). Naime, u kulturi stare Grčke red (mjera, poredak) smatrao se jednim od vrhovnih ideala. U grčkoj mitologiji i filozofiji taj se ideal najbolje opisuje odnosom kozmosa i kaosa. Kozmos predstavlja uređen svijet, dok je kaos stanje nereda i nesklada koje je prethodilo uspostavljanju poretka. U grčkim je mitovima red u ljudskoj zajednici uspostavljen voljom bogova, a granica između ljudskoga i božanskog svijeta za sve je smrtnike apsolutna. Onoga koji se drzne priječi granicu dočekat će gnjev i osveta bogova, a takvu aroganciju i oholost smrtnika koji je povrijedio svoju dužnost poštovanja nepromjenjivih božanskih zakona bogovi će oštro kazniti. Okrutnost kazne očituje se u tome što je neće trpjeti samo onaj koji se oglušio o uspostavljeni poredak, nego če posljedice trpjeti i njegovi potomci. Biješ bogova snaći će čak cijele buduće naraštaje, koji će ispaštati zbog izvorne drskosti i oholosti (hybrisa) te počiniti strašne zločine za koje će biti okrutno kažnjeni.

Volja - prva potvrda slobode

Na pitanje je li Edipovu tragediju bilo moguće izbjeći stari bi Grci vjerojatno odgovorili negativno, no napredak i razvoj civilizacije i mudrosti danas nam omogućuju nešto drukčiji pogled na slobodu. U svijetu za koji nam je znanost pokazala da je podređen uzrocima i posljedicama, čovjek je biče koje ima slobodnu volju. lako su mnoge vanjske okolnosti izvan naše kontrole, poput vremena i društva u kojem smo rođeni, ni jedan uzrok ne može nas natjerati da mislimo ili djelujemo na određeni način. Neovisno o izazovu s kojim je suočen, pred svakim je čovjekom uvijek sloboda da kaže - da ili ne (ili čak možda) svemu što susretne na životnom putu, prihvaćajući pritom posljedice svojih odluka. Tu slobodu odlučivanja nazivamo slobodnom voljom, a ona je izvor moralne odgovornosti.

Antički junak Heraklo već nam je pokazao da je upravo volja ključan čimbenik za činjenje dobra. Kakija je pozvala Herakla da je prati i pode za njom putem na kojem nema prepreka, boli ni odgovornosti. Umjesto da ga terete izazovi i brige, život će mu krasiti svi užitci koje poželi. Sve ono za što se drugi ljudi moraju pomučiti i boriti, njemu će biti dano kada god poželi. Areta uči antičkog junaka važnoj lekciji. Ništa od onoga što je uistinu dobro i vrijedno divljenja nijednom čovjeku nije dano, nego iziskuje trud, napore i žrtvu. No, što je loše u tome da izaberemo lakši put i uživamo u životu? Zbog čega je teži put ujedno bolji? Po čemu je borba s preprekama ispravniji put od sreće i uživanja?

Odgovor na to pitanje nalazimo svuda oko nas. Dovoljno je da se osvrnemo i promotrimo svoje kolegice i kolege, učiteljice i učitelje, roditelje. A ako pogledamo još malo dalje od naše svakidašnjice i pogledamo svoje vršnjakinje i vršnjake na drugim krajevima svijeta, njihove roditelje, učitelje i učiteljice, bilo kojeg čovjeka na bio kojem mjestu u svijetu, slabo je vjerojatno da ćemo pronaći ljude  čiji su životi od života do smrti okupani istinskom srećom, vječnom ugodom, svim užitcima koje možemo zamisliti i koji se ni za što nikada ne trebaju pomučiti, nego im je sve dano kad god požele. Takve ćemo ljude pronaći samo u romanima, filmovima, mitovima i drugim stvarnostima koje ne postoje drugdje doli u masti. Naprotiv, život svakog čovjeka prepun je raskrižja. Neki putovi koje izabire čovjeku donose zastrašujuće prepreke, dok mu neki drugi donose zaslužene užitke. Prepreke i užitci, vrline i mane, sreća i tuga, dobro i zlo neizbježni su u životu svakoga čovjeka.

Heraklu se cijeli narod divio zato što je uvježbao vrline izabravši bolji, a ne lakši put. Umjesto volje bogova, slavu mu je u cijeloj Grčkoj donijela njegova vlastita volja - volja da čini dobro u zajednici. Heraklo nam tako pokazuje da se dobro ostvaruje u suživotu, u brizi za dobrobit drugih i zajednice. On se koristi svojom slobodom kako bi dobrobit zajednice stavio ispred vlastitih egoističnih interesa (lagodan i bezbrižan život). Hedonizam, stajalište koji uči da je dobro ono što sprečava bol, odnosno donosi ugodu, treba razlikovati od egoizma, prema kojem je kriterij za razlikovanje dobra i zla jednostavan: ono što promiče moj vlastiti interes i time mi donosi korist, neovisno o posljedicama koje ima na druge, moralno je ispravno.

Smisao - druga potvrda slobode

U mnogim mitovima susrećemo srdite bogove koji kažnjavaju smrtnike. Ta je priča više-ma-nje svugdje ista - smrtnika koji se oglušio o zapovijedi bogova snađe njihov biješ, cesto pre-točen u najokrutnije kazne. U mitu o Sizifu susrećemo primjer kazne za kršenje pravila koja je ostala posebno zapamćena i česta je tema rasprava u suvremenom društvu. No, prema onome što smo vidjeli, Sizifova kazna nije poznata po nasilnoj osveti bogova kao mnoge dru­ge iz mitova. Naprotiv, ono što je čini slavnom jest njezina neugodna sličnost s problemima suvremenog čovjeka zbog koje pitanja o ljudskoj slobodi promišljamo na posve drugi način.

Sizif je osuđen na vječno ponavljanje istoga teškog zadataka. Zauvijek će uzbrdo gurati golem kamen koji će se skotrljati natrag čim bi ga dogurao tik do vrha. Sizif je kažnjen da uz najteže napore i najgore muke vječno dolazi na korak do cilja, a ondje doživi neuspjeh i vrati se na početak. Njegova je sudbina uspinjati se kako bi uvijek gurao isti teret.

Mnogi mislioci, medu kojima je najpoznatiji suvremeni francuski književnik i filozof Albert Camus, sa Sizifom uspoređuju suvremenog čovjeka, koji svakog dana ponavlja isti zadatak, suočava se s istim brigama, bori se s istim mukama. Jesmo li uistinu slobodni ako svakog dana nešto moramo - ići u školu, učiti, odlaziti na posao, zarađivati, vračati se kući, pripremati večeru, plaćati račune za režije? Nismo li jednaki Sizifu - osuđeni da ponavljamo iste zadatke, od rođenja do smrti? Upravlja li ipak našim životom besmislena sudbina ili, za razliku od Sizifa, imamo slobodu?

Vjerojatno nam se naše svakidašnje obveze i borbe katkad čine ponavljajućima i besmisle­nima. Sigurno nam se dogodi i da dođemo na korak do cilja pa se moramo vratiti na poče-tak. Ipak, obveze i borbe s kojima se na životnom putu susrećemo prihvaćamo kao vlastite i u tome nalazimo njihov smisao. Heraklo nas je poučio da teži put ne mora biti lošiji. Svaka obveza i svaka borba novo su raskrižje, a vidjeli smo čemu raskrižja služe - donošenju od­luke o tome kojim ćemo putem krenuti. Tako u svakidašnjim obvezama i borbama pronalazimo drugu potvrdu slobode. Neovisno o tome koliko se činile besmislenima, prilika su da izaberemo činiti dobro sebi i drugima - to im daje smisao. Osim toga, Sizif je osuđen da svoj teret zauvijek nosi sam. Svatko od nas pak ima slobodu svoj teret podijeliti s drugima koji s nama suosjećaju, prihvaćaju nas, poštuju i vole.

 

Zadaća

Napišite esej (ogled, sastavak) pod nazivom Sudbina ili sloboda. U njemu navedite što smatrate da je do sada upravljalo vašim životom – vaš slobodni izbor ili okolnosti u kojima živite (mjesto u kojem živite, obitelj, socijalni status). Koja su ograničenja vaše slobode bila prije, a koja sada? Jeste li sami odlučili koju ćete srednju školu upisati ili netko drugi? Jeste li mogli/željeli upisati neku drugu školu? Tko je odgovoran za vaš uspjeh u školi – genetsko nasljeđe, životne prilike, vaš karakter i temperament ili nešto treće? Kako će se vaš uspjeh u školi odraziti na vaš budući život – hoćete li imati dobar posao, mogućnost zasnivanja obitelji,…? Kako društvo u kojem se krećete (prijatelji) utječu na donošenje vaših odluka, mogu li vas nagovoriti da radite nešto što ne želite? Navedite primjere. U kojim situacijama ste se osjećali ili se osjećate poput Sizifa? Možete li svojom slobodnom voljom poboljšati svoj život? Kako?

 

Napomena: Ako imate bilo kakvih problema u vezi rješavanja zadaća iz etike, možete mi se obratiti ovdje na Loomenu, na mail: zorislav.jelencic@gmail.com, a možete me naći i na Face-u