Kornjača i zec
Pročitajte tekst i odgovorite na pitanja
Kornjača i zec
Bio jednom jedan zec, koji se uvelike ponosio svojom hitrinom, pa se uvijek i svima hvalio kako su u njega brze noge. Izrugivao se drugima zbog njihove sporosti, a naročito kornjači.
“Kakav si ti čudan stvor”, reče kočoperni zec kornjači. “Pa ti se jedva krećeš - kao da puziš. Tebi skoro i ne vrijedi ulagati trud da hodaš“.
Jednoga je dana kornjači dozlogrdilo to njegovo izrugivanje.
“Ja idem polako, ali sigurno”, reče ona zecu. “Uvjerena sam da bih te pobijedila kad bismo se utrkivali, pa sve da si tako brzonog, kao što se hvališ“.
“Pa to je smiješno”! povika zec. “Brz sam kao vjetar! Kako se samo usuđuješ mene izazvati na trku, ti, koja naprosto miliš“?
Sve se životinje učas okupiše oko ovo dvoje, da bi čule raspravu. Sad se kornjača više nije mogla povući od svojega izazova.
“Postoji samo jedan način da se ova stvar riješi”, izjavi zec. “Moramo se takmičiti u trčanju”.
Rekavši to, stade se grohotom smijati.
“Dosta”! povika kornjača. “Hajde da se okušamo”!
Druge životinje odlučiše gdje će se i kako održati utrka. Staza je išla od vrha brda, pa do podnožja visokoga hrasta u dolini. Izabraše za suca lisicu. Lisica oštro zaštekće, što je bio znak za početak trke.
Zec poleti nizbrdo svojim dugim nogama, i uskoro nestane kornjači s vidika. A ona se polagano gegala svojim uobičajenim hodom.
Malo kasnije zec odluči pričekati kornjaču.
“Nema mjesta žurbi”, pomisli. “Dobit ću utrku čak i ako nastavim brzim hodom. Mislim da bih sada mogao malo odrijemati, dok kornjača stigne dovde”.
Zec leže u meku travu i zaspa. Kornjača je milila i gegala se niz brdo pedalj po pedalj. Nije se osvrtala ni lijevo ni desno, nije zastajala da bi predahnula.
Nešto kasnije zec otvori oči. Padao je sumrak. On se osvrnu da vidi gdje je kornjača.
“Još je sporija nego što sam mislio”, izjavi.
I tako, misleći da ima još uvijek dovoljno vremena, uputi se u pravcu onoga hrasta. Koliko je bilo njegovo zaprepaštenje kad je pod drvetom ugledao kornjaču! Stigla je na cilj prije njega! Od svih je životinja kornjača već bila primila čestitke, jer ju je lisica službeno proglasila pobjednicom.
“To je podvala”! dreknu zec. “Kakva je ona pobjednica”?!
Reče mu kornjača:
“Ja sam, dakako, mnogo sporija od tebe, ali ja se nikad i nigdje ne zaustavljam. Idem pedalj po pedalj. Ti si cijeloga dana spavao, dok sam se ja gegala sporo, ali sigurno”. (Ezopova basna)
- Zašto je, što mislite, kornjača odnijela pobjedu nad zecom? Što je bio ključ i tajna njezina uspjeha?
- Što znači da utrku ne dobiva uvijek najbrži?
- Koju biste poslovicu izabrali za ovu priču?
- Na početku trke izgledalo je besmisleno kladiti se na kornjaču. Ali sada, na kraju trke, i ne izgleda tako besmisleno kladiti se na sporoga, ali postupnoga i sigurnoga trkača?
- Tko je među vama dijete-kornjača, tko dijete-zec?
- Netko među vama kadar je brzo naučiti napamet neku pjesmicu, a nekomu treba više vremena. No što mislite, tko dulje pamti ono što je naučio – “brzi” ili “spori” učenik?